Kanonska vizitacija u Provinciji Svete Obitelji u Hercegovini

Tim je povodom u nedjelju 25. travnja u samostanskoj kapeli Svete Obitelji upriličeno euharistijsko slavlje koje je predvodio provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Miljenko Šteko u zajedništvu s provincijskim tajnikom fra Stankom Ćosićem i đakonom fra Tomislavom Crnogorcem.

Na slavlju euharistijske gozbe i molitvi za nadahnuće i vodstvo Duha Svetoga tijekom kanonskog pohoda sabrala se samostanska zajednica i članice provincijske uprave, dok je zbog epidemiološke situacije izostalo uobičajeno okupljanje sestara Provincije. Misno slavlje pjevanjem je pratila cijela zajednica predvođena skladnim i uvježbanim glasovima sestara juniorki.

Prije početka mise s. Klaru i s. Lidiju uime sestara Provincije, nazočnih i nenazočnih, pozdravila je i izrazila dobrodošlicu provincijska predstojnica s. Zdenka Kozina: „Običaj i obveza kanonskog pohoda, što ga je s velikom mudrošću od samoga početka uveo serafski otac Franjo, održao se do našega vremena. Drage s. Klara i s. Lidija, i vi ćete sljedećih tjedana pohoditi naše kuće i samostane, susresti sestre na mjestima njihova djelovanja kako biste vrjednovali naš život u svjetlu prioriteta postavljenih našim zakonodavstvom i Provincijskim planom za šestogodište koje završavamo. Iskreno smo Vam zahvalne što, unatoč zahtjevnosti putovanja u ovom vremenu nesigurnosti, pokazujete sestrinsku brižnost i spremnost da nas ohrabrite za održavanje pravoga redovničkoga duha i sestrinskog sklada u poteškoćama i izazovima današnjice“.

Potaknula je potom i sestre govoreći: „Uvjerena sam, drage sestre, da će se vizitacija odvijati u otvorenosti poticajima Duha Svetoga te spremnom prihvaćanju sestrinske opomene naših vizitatorica i savjeta o tomu što trebamo učiniti ili ispraviti u osobnom i zajedničkom življenju kako bismo napredovale u svemu onome na što smo se po redovničkim zavjetima dragovoljno obvezale. I sv. Franjo bi nam kazao: „Najprije tražite Kraljevstvo Božje i pravednost njegovu, i potičite se da biste Pravilo koje ste obećale, mogle bolje vršiti i vjernije slijediti stope Gospodina našega Isusa Krista (Pravilo, 25)“.

Nakon što su pročitana liturgijska čitanja predviđena za Nedjelju Dobrog pastira i Svjetski dan molitve za duhovna zvanja provincijal Šteko izrekao je prigodnu homiliju. Započeo je tumačenjem Isusova poziva Dvanaestorice, učenika…, poziva da sa svim ljudskim slabostima budu njegovi svjedoci u svijetu, graditelji Božjega kraljevstva, koje treba određeni broj muževa i žena koji mu se stavljaju na raspolaganje „nepodijeljena srca“. Duhovna zvanja ne padaju s neba, kazao je provincijal, ali ih nema bez neba. Ona su milost, a svaku milost treba izmoliti, isprositi. Pozvao je sve na usrdnu molitvu Bogu „da nas osposobi kako bismo mogli stvoriti plodno tlo u kojemu mogu nicati, rasti, sazrijevati, uspijevati duhovna zvanja. Moramo moliti za poboljšanje klime u svome okružju, klime koja je pogodna za duhovna zvanja“. U tome je smisao i vizitacije, rekao je provincijal, zaključivši da je potrebno „ispitati i vidjeti kakva klima vlada, pokušati doći do klimatske promjene, moleći Boga za pomoć“.

Na koncu euharistijskoga slavlja obratila se vrhovna predstojnica s. Klara, zahvalila na izrazima dobrodošlice uzvraćajući pozdravom okupljenim sestrama i preko njih svim sestrama Provincije. Izrazila je radost što se ovaj pohod događa u uskrsnom vremenu u kojemu liturgija stavlja duboke i vjerom prožete susrete Uskrslog Isusa s njegovim učenicima, ženama i poželjela da „u ovim susretima prepoznamo nadahnuće i motivaciju za naše susrete“. Istaknula je napose susret Isusa s učenicima na putu u Emaus „u kojima se mogu prepoznati četiri temeljne karakteristike našega života i vizitacije – put/hod, gostoprimstvo, lomljenje kruha i otvaranje srca“. „Put dvojice učenika dobro oslikava i naše životne putove, naše susrete. U hodu prebiremo događaje, u nama se rađaju mnoga pitanja i nejasnoće, osjećamo zabrinutost i nesigurnost… No, kada prilazi On, treći naš suputnik, Uskrsli, otvaraju se oči, bolje se vidi, raspoznajemo ono što je važno, što je Bogu milo. To bih željela da želimo biti zajedno i da dopustimo da s nama ide Uskrsli, da nam on bistri pogled, da nam on otvara oči, srce i pamet, da sagledamo stvarnost u svoj njezinoj realnosti, da prepoznamo dobro, i najmanje dobro, skriveno u sestri, svakome događaju, Crkvi i u svijetu“, rekla je s. Klara.

I drugo što je s. Klara poželjela je: „da poput Kristovih učenika živimo, zaživimo radost, nutarnju, divnu radost Kristove prisutnosti među nama. Radost za koju papa Franjo u poruci za Svjetski dan molitve za zvanja kaže: ‘svakodnevnu i iskrenu radost u jednostavnosti, radost koju iskuse oni koji drže do onog najvažnijeg, a to je vjerna bliskost Bogu i bližnjemu (…) radost snova, služenja i vjernosti’“. Neka nam udijeli Gospodin tu radost, zaključila je s. Klara.