U pratnji je bio konvizitator vlč. Mato Mićan.

Pastirski pohod započeo je posjetom samostanu redovnica Kćeri Milosrđa, koji se nalazi na području Župe, a u okviru kojeg djeluje i vjerski Dječji vrtić Marije Petković. U predvorju samostana su vrtićka djeca dočekala nadbiskupa i konvizitatora pjesmom „1. 2. 3. Boga volimo mi“, a on im je darovao Biblije za djecu, slatkiše i voće. Potom je uslijedio razgovor sa sestrama. Sestre su upoznale nadbiskupa s radom vrtića te su mu progovorile i o svojim problemima. Dolaskom u župnu crkvu, nadbiskup, konvizitator i župnik pomolili su se za uspjeh vizitacije i za cijelu nadbiskupiju.

Tijekom poslijepodnevnih sati održan je susret s predstavnicima raznih skupina koje djeluju u župi. Na početku su nadbiskupa sa svojim djelovanjem upoznali predstavnici OFS-a, Vojske Bezgrješne, kao i skupina žena koje čiste unutrašnjost crkve. Nadbiskup je nazočnima objasnio značenje kanonske vizitacije. Pohvalio je župu te kazao da je dobro pastoralno zbrinuta.

Ministar mjesnog bratstva OFS-a upoznao je nadbiskupa s radom OFS-a te kao glavni problem istaknuo nedostatak mlađe populacije u mjesnom bratstvu. Osvrnuo se i na proslavu franjevačkih jubileja. O problemu starosti progovorila je i predsjednica jedine katoličke udruge koja je aktivna u župi – Udruge Vojske Bezgrešne, koja ima sve manje članova budući da ih je podosta preminulo. Prije su više sudjelovali u karitativnim akcijama, a sada im je to problem jer ih je malo. Među ostalim aktivnostima posebnost je to što su kumovi jednom djetetu u Beninu. Najstarija žena iz skupine žena koje se brinu za urednost crkve iznutra također je ukazala na problem starosti, kao i činjenicu da ima sve manje žena koje čiste crkvu jer su to uglavnom žene starije populacije.

Svaka od njih ima svoj zavjet i razlog zbog kojega dolazi čistiti crkvu. Vanjski okoliš crkve održavaju i brinu o njemu župljani koji su vodili brigu oko provođenja epidemioloških mjera za vrijeme pandemije COVID 19 (tzv. redari). Nadbiskup je zahvalio nazočnima na spremnosti da izdvoje svoje vrijeme i čine najbolje kako i koliko mogu za župu.

Istaknuo je kako je u današnje vrijeme teško angažirati se u bilo kojem smislu, jer je ljudima problem prihvaćanje obveza budući da se mnogi smatraju samodostatnima. Svaka vjerska skupina je uistinu dom i škola zajedništva. Programi svake vjerničke skupine doprinose rastu u kršćanskoj duhovnosti. Vjernička društva su blagoslov za svaku župnu zajednicu. Duhovnost koja se njeguje u crkvi treba se prenositi u obitelji. Duh sekularizacije je sve prisutniji. Problem nastaje u obiteljima gdje nema religioznog odgoja.

Potom je uslijedio susret sa volonterima Caritasa, misijskom skupinom, biblijskom skupinom i katehisticama koje su zaposlene u školama na području župe i vode kateheze u župi. Voditeljica Caritasa i misijske skupine predstavila je rad skupina nadbiskupu te istaknula kako je rad tih dviju skupina prepoznatljiv i jedinstven u nadbiskupiji.

Osim karitativnog i misijskog djelovanja, članovi tih skupina djeluju i kao sakupljači milostinje. O važnosti biblijskog sata i načinu na koji se isti odvija svjedočila je župljanka koja je pri tome istaknula i važnost življenja Božje riječi. Katehistice, zaposlene u školama na području župe upoznale su nadbiskupa s brojem djece koja su upisana na školski vjeronauk u odnosu na ukupan broj djece u školama te istaknule kao glavni problem nedolazak djece na misu. Nadbiskup je zahvalio i toj skupini na vremenu koje daruje te ukazao da se danas sve više susreće s neishranjenošću vjernika biblijskim tekstovima. Napomenuo je da se potrebno svakodnevno hraniti riječju Božjom – biblijskom riječju, a ne samo pobožnostima. Treba se suočiti s riječju Božjom i s njom prihvatiti odgovornost i mijenjanje. Treba okretati jedne prema drugima i pokazati humano lice Isusa Krista. Nije dovoljno samo pokloniti vrijeme, već treba imati osjećaja i srca za ljude oko sebe.

Posebnu pozornost nadbiskup je dao susretu s predstavnicima Župnog pastoralnog i ekonomskog vijeća te je progovorio o problemu svih župa u nadbiskupiji, a to je nedostatak mladih u životu crkve. Osvijestio je odgovornost obiteljskog odgoja u vjeri kako bi djeca postala aktivni članovi života župe i društva općenito. Kazao je da je potrebno odgajati generacije za budućnost jer svi su ribari ljudi i ako od toga odustanu, što će biti? Istaknuo je kako vijećnici moraju biti animatori uz župnika. Treba znati privući mlade, prepoznati problem, proširiti krug suradnika i djelovati jer žetva je velika, a radnika malo. Pojedini članovi vijeća su svojim komentarima doprinijeli raspravi o tom problemu. Iznenađenje za nadbiskupa bili su darovi, a vrhunac iznenađenja bila je torta kao podsjetnik na proslavu 50. obljetnice župe koju su uručile suradnice.

Na početku mise, nakon župnikovog pozdrava, nadbiskupa su iznenadila djeca Roko i Matej prigodnim stihovima: „Dobro došao nadbiskupe ti u našu župu. Mi te jako volimo i za te molimo. Kad nam kažeš jugovci, srce nam se smiješi, a mi tebi Đuro naš, osmijeh je još veći. Duh sveti neka te i dalje vodi da budeš tako dobar i nama po volji.“

U svojoj homiliji Nadbiskup je prigodno progovorio o tome kako su svi jedno otajstveno tijelo Kristovo – Crkva te se po tome ostvaruje zajedništvo ljudi po daru Duha Svetoga. „Po različitim darovima i službama koje svi imamo, svi smo mi suodgovorni i za život te poslanje Crkve. Zato je Crkva syn-hodos, zajednički hod, sinoda, zajedništvo na putu Kristova poslanja. Crkva i sinoda su dvije riječi za istu stvarnost. Stoga je bitna oznaka Crkve, utkana u samu njezinu narav, sinodalnost“, istaknuo je nadbiskup.

Naglasio je kako su svi u Crkvi jednako važni i odgovorni te župljane ohrabrio da budu prepoznati u osobnom svjedočenju i izdvoje vrijeme koje će darovati svojoj župnoj zajednici. Nadalje, istaknuo je kako je iznad svega zahvalan župniku fra Dragutinu Bedeničiću, budući da je isti već duže vrijeme u službi u toj župi te pozvao župljane da mu budu podrška. Misnom slavlju nazočili su i franjevci iz Franjevačkog samostana u osječkoj Tvrđi. Nakon mise nadbiskup se susreo se s ministrantima i članovima zborova te ih ohrabrio u službi pjevanja i ministriranja. Svojim svjedočanstvom potaknuo je ministrante na razmišljanje o duhovnom pozivu. Kanonska vizitacija završena je večerom u blagovaonici samostana te razgovorom sa župnikom i pregledom župne administracije.