Na misnom slavlju koncelebrirali su rektor crkve Krista Kralja preč. Vlado Mikšić, kanonik Prvostolnog kaptola zagrebačkog mons. Zvonimir Sekelj i rektor Nadbiskupskoga bogoslovnog sjemeništa preč. Željko Faltak.
U uvodnoj riječi kardinal je istaknuo kako su zajedništvo, molitva i nazočnost svih okupljenih živa Crkva koja traje i kojoj nitko ne može nauditi. „Zato smo i danas ovdje, pokraj grobova naših pokojnika da se spomenemo da smo i mi na putu i da zazovemo i njihov zagovor i da obnovimo vjeru da je naša Crkva velika Crkva koja putuje na ovoj Zemlji i ona koja je u nebeskoj slavi“, rekao je mons. Bozanić.

U homiliji je kardinal Bozanić istaknuo „da nas slavlje Svih svetih poziva da u vjeri, nadi i ljubavi dignemo svoj pogled prema onima koji su već postigli cilj besmrtnosti te u rajskoj slavi razmatraju lice Boga vječnoga“. „U tom nepreglednom mnoštvu su toliki nama nepoznati, ali i nama dobro znani: naši roditelji, braća i sestre, muževi i žene, djeca i rodbina, prijatelji i dobročinitelji; oni kojima smo nastanjeni u srcu, koji su nam dali ovo što jesmo i što imamo. Nalazimo se pokraj grobova na našem Mirogoju, ovi grobovi, kao i na drugim grobljima diljem Hrvatske i svijeta; križevi i spomenici, ispisana imena, govore o povijest koja se nastavlja, a mi smo na tom putu“, rekao je kardinal.
Istaknuo je da je svetkovina Svih svetih „i slavlje našega poziva“. „Svi smo pozvani na svetost. Snažno je to i jasno naglasio Drugi vatikanski koncil. Bit svetosti sastoji se u tome da smo pozvani biti kćeri i sinovi Božji. Nije to naša zasluga, nego Božji dar i poziv. Braćo i sestre, sveci već sada žive i u našoj sredini. To su osobe koje šire ljubav i dobro, koje uz sve poteškoće i životne nedostatke, nastoje živjeti Evanđelje. To su osobe koje čine boljom sredinu u kojoj živimo. Jednostavno rečeno: svetac nije neki izniman čovjek. Svetac, svetica je normalna osoba, koja naprosto privlači svojom produhovljenošću, gestama, pogledom očiju, licem, svojom nazočnošću. Nama su potrebni sveci: oni su naši prijatelji, uzori i zagovornici kod Boga. I ovdje među nama ima svetih osoba i svi mi možemo postati sveti. Dragi vjernici, ako svi možemo biti sveti, onda imamo i dužnost postati sveti. Zbog toga danas pozivam sve da u sebi probudimo želju za svetošću, da se klonimo zla i grijeha, da se zalažemo za kraljevstvo Božje, da živimo i svjedočimo Evanđelje u svojoj svakidašnjici; da budemo nosioci istinske radosti, jer nema svetosti bez radosti. Naime, i u našem srcu tinja želja za svetošću, usmjereni smo da postanemo sveti. Možemo započeti odmah, prevladavanjem ravnodušnosti i bilo kakvih lomova u našoj sredini te postojanom izgradnjom zajedništva“, potaknuo je kardinal Bozanić.
Osvrnuvši se na evanđelje o blaženstvima, kardinal je istaknuo da su blaženstva istinska karta identiteta kršćanske svetosti, ona su kodeks svetosti. „Blaženstva nam snažno otkrivaju Božju logiku. Blaženstva predstavljaju izazovan životni program. Taj program svjetskoj je logici neshvatljiv, ali ipak on daje posebnu draž ljudskom srcu“, pojasnio je kardinal.
„Devet blaženstava današnjeg Evanđelja prikazuju nam portrete svetaca s različitim crtama lica, za svakoga pojedinog od njih. Naime, svaki svetac, svaki kršćanin, poseban je, rekli bismo originalan. Ipak, sve njih zajedno povezuje riječ: blaženi. Svetačko lice nije namrgođeno, mračno, neprijateljsko lice, već spokojno, radosno, sretno, koje zrači ljepotom ispunjenoga života“, protumačio je zagrebački nadbiskup, dodavši da ljudi koji žive blaženstva žive životom Isusa Krista i to je put svetosti.
„Život ljudi, koji nastoje živjeti stavove blaženstva, jest naprosto neuništiv. Takav život ne osigurava samo raj pojedincu, nego otvara novu budućnost i za svijet. Blaženstva su proroštva novoga čovještva. Budućnost našega života i svijeta pa i planeta, ovisi o tome koliko kao pojedinci i kao zajednica provodimo blaženstva, koliko smo narod blaženstava. Na svjetskoj pozornici pojavljuju se moćnici, ljudi slavni, čašćeni, idoli slave, koji dolaze i prolaze. To je stvarnost koja prati ljudsku povijest, o kojoj je govorio blaženi Alojzije Stepinac naglašavajući da će svi ti idoli slave ili mizerni bogovi na svjetskoj pozornici proći kao pljeva (usp. Propovijed, Petranac, 17. studeni 1940.). Ali istinska povijest, koja traje i posjeduje dosljednost, koja ima smisla i značenje, pripada ljudima blaženstava. To su one osobe koje poznaju tajnu smisla ljudskoga života. Stoga treće blaženstvo veli: ‘Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju!’“, kazao je zagrebački nadbiskup.
„Svetost nije negdje daleko. Ona se spušta na zemlju. Ona živi među ljudima, u kućama, po našim ulicama i putovima. Ljudi blaženstava naši su istinski prijatelji. Živjeti blaženstva znači biti prijatelj ljudi“, zaključio je kardinal Bozanić.

Nakon popričesne molitve uslijedila je procesija do središnjeg križa gdje je kardinal Bozanić predmolio molitvu odrješenja za sve pokojne koji počivanju na groblju Mirogoj, a zatim je vjernicima udijelio završni blagoslov.
Liturgijsko pjevanje predvodio je Akademski muški zbor Fakulteta elektronike i računarstava u Zagrebu pod ravnanjem Josipa degl’ Ivellia.