Pod geslom „Više svjetla“ obilježavanje Mahnićeve jubilejske godine pod pokroviteljstvom Hrvatske biskupske konferencije započelo je 14. prosinca 2019. euharistijom koju je u krčkoj katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije također predslavio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić.

Prije početka slavlja, kardinala je u ime domaćina pozdravio župnik preč. Josip Golubić. „Žalosti me što se zbog znane situacije s koronavirusom nismo mogli okupiti u većem broju i što se ovo slavlje nije moglo održati u našoj, razornim potresom razrušenoj, prvostolnici u blizini koje je, na današnji dan prije sto godina, sluga Božji biskup Mahnić preselio u vječnu domovinu. Kao što je sv. Ivan od Križa, crkveni naučitelj, pisac, mistik, redovnik, obnovitelj karmelićanskoga reda, čiji spomendan Crkva danas slavi, bio svjetlo i znak buđenja nečega novog u njegovomu vremenu, isto se može reći i za biskupa Mahnića koji je bio lučonoša i pokretač toliko novoga u svojoj biskupiji i cijeloj Crkvi“, istaknuo je maksimirsko-trnjanski dekan Golubić.

Riječ pozdrava kardinalu, braći svećenicima te okupljenim vjernicima uputio je zatim i biskup Petanjak. Između ostaloga, osvrnuo se na neke od razloga zašto se 100. obljetnica rođenja za nebo sl. B. Antuna Mahnića, osim na Krku, obilježava i u Zagrebu. Podsjetivši na nekoliko biografskih elemenata, krčki biskup naglasio je da se je Mahnićevo polje rada dolaskom u Hrvatsku višestruko umnožilo. Od Hrvatskoga katoličkog pokreta i Katoličke akcije, čiji je začetnik i otac, do inicijatora zasnivanja Hrvatske biskupske konferencije na čije je sazivanje upravo on potaknuo tadašnjega zagrebačkog nadbiskupa Antuna Bauera 1918. u novonastaloj Državi Slovenaca, Hrvata i Srba.

Biskup Mahnić, podsjetio je krčki biskup Petanjak, svoje je posljednje mjesece života proveo u zagrebačkome nadbiskupskom dvoru kao gost nadbiskupa Bauera. Budući da je ondje i preminuo, njegovo je tijelo bilo izloženo u kapeli zagrebačkoga nadbiskupa i u zagrebačkoj katedrali. Nakon što je šest godina počivalo u kanoničkoj grobnici na Mirogoju te kod franjevaca trećoredaca na Ksaveru, od 2002. nalazi se u krčkoj katedrali.

Apostrofiravši da je biskup Mahnić, kao otac, učitelj, vođa, odgojitelj, prosvjetitelj, svjetlo i luč koja je gorila i svjetlila, grijala i obasjavala staze mnogih života, za sve svoje djelo i sav svoj život crpio snagu i nadahnuće iz križa Kristova, iz zavidnog poznavanja Svetoga pisma što proizlazi iz svake njegove riječi izrečene i napisane, krčki biskup Petanjak zahvalio je zagrebačkomu nadbiskupu kardinalu Bozaniću što je, kao treći nasljednik sluge Božjega biskupa Mahnića na stolici krčkih biskupa te kao zagrebački nadbiskup, prihvatio predslaviti euharistiju u gradu koji je dugi niz godina čuvao zemne ostatke biskupa Mahnića, a koji, prema njegovim riječima, predstavlja srce južnih Slavena.

Pozvavši vjernike da mole Gospodina da ono što je sluga Božji Antun Mahnić cijenio i propovijedao bude i njima na srcu, u duši, u mislima i nastojanjima, kardinal Bozanić je, nakon pozdravnih riječi i zahvala, u uvodu slavlja istaknuo da ono predstavlja svjedočanstvo kojim Mahnićev duh, s obzirom da oni koji umiru u Gospodinu žive, i danas živi. U homiliji je, stoga, referirajući se na njegov život i aktualnu stvarnost, naglasio njegovo nadahnuće Božjom riječju kojoj se, unatoč raznim društveno-povijesnim prilikama i kušnjama, spremno odazvao.

Na početku homilije kardinal se je osvrnuo na Betlehemsko svjetlo koje je na Treću nedjelju došašća 13. prosinca ove godine stiglo u Zagreb. Pozvavši se pritom na riječi Ivanova evanđelja: Svjetlo u tami svijetli, i tama ga ne obuze (Iv 1,5), napomenuo je da su tame u čovjeku i oko njega. „One slabe nadu i volju za životom te nas ošamućuju sa blještavim ponudama i reklamama, ili strahovima i prijetnjama, a oduzimaju nam sposobnost da ozbiljno mislimo o temeljnom smislu našega života. Takva je zbunjenost jako široka i mijenja se u odnosu na vrijeme, prostor i prigode u kojima živimo. I današnje je vrijeme ispunjeno tamom straha i nesigurnosti. Zaraza koju je prouzročio virus Covid-19 brzo i duboko mijenja naše odnose i život“, kazao je kardinal Bozanić.

Naglasivši da je čovjeku današnjice potrebno više svjetla, u nastavku homilije kardinal je povezao geslo kojim je Krčka biskupija obilježila 100. obljetnicu smrti biskupa Mahnića te je podsjetio zašto je krčki biskup Mahnić posljednje dane svoga života proveo u Zagrebu kao gost nadbiskupa metropolita zagrebačkoga dr. Bauera zbog čega su, između ostaloga, i njegovi posmrtni ostaci više od osamdeset godina bili u glavnomu gradu Republike Hrvatske.

Predstavivši ukratko biografske crtice biskupa Mahnića, zagrebački nadbiskup je napomenuo da „unatoč granicama što ih je u svojem naporima ispunjenom životu bio žrtva i nišan, lik biskupa Mahnića i danas sja veličinom čovjeka dinamična i neumorna, čovjeka uporna i izdržljiva, čovjeka vjere, nade i ljubavi, čovjeka koji je surađivao s Bogom za dobro ljudi. Biskup Mahnić bio je vjernik koji se neprestano nadahnjivao na Riječi Božjoj. Kažu da je Sveto pismo tako poznavao da ga je napamet citirao, navodeći i odlomke i retke. Poslušan Duhu unosio je svjetlo Božje riječi u svakidašnji život. Hrabro se suprotstavio zamamnim frazama vremena u kojem je živio i pozivao na odstupanje od pomodarskih ideologija onodobnog liberalizma koji je i među kršćanima stvarao dobrovoljne sluge.“

Budući da je biskup Mahnić bio propovjednik evanđeoskoga radikalizma, koji nije podnostio zagušljivu atmosferu koja truje čovjeka, kardinal je spomenuo da je od mladih vjernika, svojih dragih prijatelja, klera te katoličkih javnih djelatnika uvijek zahtijevao dosljedan, jasan i čvrst kršćanski stav jer je kršćanin pozvan biti svjetlost svijeta. Napomenuo je, stoga, kako se Mahnić „nije mirio sa stanjem oko sebe, nije se prepuštao rezignaciji ponavljajući: nije moguće ništa promijeniti. On je razmatrao Riječ Božju, tražio inicijative, stvarao programe, prodorno gledao u budućnost, okupljao suradnike, posebno mlade vjernike i hrabro krčio nove staze. Nije nam namjera niti započeti s nabrajanjem silnih inicijativa što ih je pokrenuo i baštine koju je ostavio nama u Hrvatskoj, kao i prije u Sloveniji.“

U završnomu dijelu homilije kardinal Bozanić nadovezao se na znakovitost križa u životu biskupa Mahnića. Naime, na dan njegove smrti Crkva se u liturgiji spominje sv. Ivana od Križa. Ujedno, biskup Mahnić rođen je na blagdan Uzvišenja Svetoga Križa, a za svoje biskupsko geslo izabrao je riječi U križu je spas. 

„Sluga Božji Antun Mahnić bio je asketa, čovjek duhovnosti, žrtve, radinosti i molitve. Otajstvo Križa propovijedao je svima: kleru, intelektualcima, puku. Shvatio je da Crkva mora živjeti otajstvo Križa da bi svjedočila vjernost svome Gospodinu i nadu Uskrsnuća. Rado je ponavljao: ‚Što nam je najteže, to nam je i najkorisnije.‘ A mladim vjernicima Mahnić poručuje: ‚Križ nije nikad bez ploda, ako ga prihvatimo pravom požrtvovnošću.‘ To što je biskup Mahnić govorio katolicima svoga vremena nije ništa novo, nego je temelj Kristova evanđelja. Bog se ne zadovoljava polovičnošću. On hoće sve. Stoga zove čovjeka na veliki odaziv, jer je i čovjek Pavlovog, Stepinčevog i Mahnićevog vremena po Marijinom primjeru pozvan vršiti volju Božju“, zaključio je homiliju kardinal Bozanić.