Na misnom slavlju koncelebrirali su pomoćni zagrebački biskupi Ivan Šaško i Mijo Gorski, moderator Nadbiskupskog duhovnog stola mons. Tomislav Subotičanec, kanonici i prebendari Prvostolnog kaptola zagrebačkog, nadbiskupijski ekonom preč. Tomica Šestak, rektor Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa preč. Željko Faltak i odgojitelji vlč. Josip Đurin i vlč. Toni Potrebić te nadbiskupski tajnik vlč. Petar Belina.

U propovijedi mons. Šaško istaknuo je da je zahvaljivanje način kršćanskog življenja, a ono dobiva posebno značenje na kraju građanske godine. “Okupljeni u ovome zajedništvu s pogledom prema prošlomu i darovima koje smo primili kao mjesna Crkva, lakše prepoznajemo milosni put kojim nas je Gospodin vodio u vjerničkome zajedništvu, u osobnome, obiteljskome i društvenome životu.”

Spomenuvši konfuziju, osvrćući se na himan Te Deum i Psalam 31. i Psalam 71., biskup Šaško istaknuo je da je to “metež, zbrka, nered, pomutnja, zbunjenost, smetenost, a time i zalutalost, izgubljenost. Da ne bismo bili konfuzni, zbunjeni u zbrci, potrebno nam je pouzdanje u Gospodina. Nadam se da neću pretjerati, ako kažem da vrijeme, to jest okolnosti u kojima živimo u sebi nose odlike zbrke, nejasnoća; da čovjeka mnogočime zbunjuju neočekivane mješavine teško povezivoga. Štoviše, čini se da je poželjna zbrka i nejasnoća kako bi se sve dublje i dublje mogle ugrađivale sastavnice sposobne razvijati pomutnju.”

“Ova je godina, kao i svaka bila milosna, ali smo svjedoci i raznim oblicima konfuzije, u kojima nije lako razlučiti događanja, nakane, utjecaje. Zato mi u svojoj zagrebačkoj Crkvi cijenimo dar bl. Alojzija. On nam pomaže čitati život i nositi se s kušnjama koje nas mogu odvesti u konfuziju. Jer on je i u najtežim pitanjima koja lako završavaju u neskladu i zbunjenosti, stvorenoj grijehom ljudi, unosio jasnoću koju je primio od Gospodina u koga se pouzdao.On sam nije ostao ni postiđen ni smeten ni zbunjen, premda ga mnogi žele i dalje nagrditi i ocrniti i premda je odgađanje njegove kanonizacije rodilo zbrku, konfuziju u životu Crkve i našega društva”, naglasio je biskup Šaško.

Osvrćući se na preminulog papu Benedikta XVI. istaknuo je kako je papa preminuo u naručju Crkve moliteljice jer je cijela Crkva bila okupljena u molitvi za njega. “Umro je papa proročkoga duha i britkosti nauka koji Crkvi pomaže i pomagat će joj u budućnosti u otklanjanju raznih konfuzija.”

U nastavku homilije biskup Šaško osvrnuo se na život Nadbiskupije koji se odvijao protekle godine počevši od samog Bogoslužnog prostora u kojem je prvu euharistiju Večere Gospodnje na Veliki četvrtak predvodio kardinal Bozanić. Završena je Druga sinoda Zagrebačke nadbiskupije i zahvalno je proslavljen dvadesetogodišnji proces 1. listopada u svetištu Majke Božje Bistričke kada je objavljen dekret proglašenja izjava i odluka Sinode te su na Badnjak te izjave i odluke bile objavljene u elektroničkom obliku i predane na razmatranje zajednicama i svim vjernicima. Osim toga, ovu su godinu obilježile važne obljetnice: 25 godina nadbiskupske službe zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića te osnivanje Požeške i Varaždinske biskupije na koju prva obljetnica upućuje jer su obje biskupije rođene iz krila Zagrebačke nadbiskupije.

Također, biskup Šaško naglasio je da se polako naziru plodovi obnove, ali da je bitna ona živa Crkva u kojoj je ove godine na području Zagrebačke nadbiskupije kršteno sto jedanaestero djece koja su rođena kao peto, šesto ili daljnje dijete u obitelji i dodao da su ove godine sveti red prezbiterata primila osmorica prezbitera te su zaređena četvorica đakona, a umrla su sedmorica svećenika.

Na kraju homilije biskup Šaško istaknuo je dvije obljetnice u nadolazećoj godini: 300. Zavjetno hodočašće vjernika grada Zagreba u Mariju Bistricu i 25. obljetnicu beatifikacije bl. Alojzija Stepinca.

Pjevanje na misi predvodili su Koralisti zagrebačke katedrale pod ravnanjem mo Miroslava Martinjaka, izvijestio je Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije.