“Ovdje smo danas u ovoj crkvi, ali i mislima i molitvama obuhvaćamo sve. I sve želim unijeti na ovaj oltar. Nalazimo se u posebnom vremenu kušnje kada sve više osjećamo potrebu da uđemo u svoje župne crkve i zajedno sa župnom zajednicom slavimo svetu misu i pristupimo euharistijskome stolu. Molimo zato da nam što prije dođe to vrijeme. No, i sad samo uvjereni da je Isus s nama. On je rekao da „gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima“. Svi smo mi sada na neki način sabrani u Njegovo ime i On je s nama. Ne samo zbog svojeg obećanje, nego jer je živ, uskrsnuo prisutan među nama”, rekao je kardinal Bozanić, pozvavši vjernike da Kristu otvore svoja srca, moleći ga da bude milosrdan.

Homiliju je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić koncipirao u tri točke:  (1) Mir Kristov, (2) Toma apostol i (3) Božje milosrđe.

Razmatrajući prvu, kardinal Bozanić je istaknuo kako današnje Ivanovo Evanđelje (usp. Iv 20) opisuje dva događaja. Prvi se dogodio onog istog prvog dana u tjednu, na sam Uskrs navečer, kada preplašeni apostoli nisu bili samo fizički zatvoreni, već i u stanju zatvorenosti srca jer jedni su Isusa izdali, a drugi, razočaravši se, razbježali. I tada dolazi Isus, stane u sredinu među njih i ne osuđuje, ne propovijeda i ne prekorava, već jednostavno progovara „Mir vama!“ – „Mir Vama!“ je tipičan pozdrav Uskrsloga Gospodina. Mir koji dolazi s neba jer već su u Betlehemu anđeli pjevali „Slava Bogu na visini i mir ljudima dobre volje.“ Isus je svojim učenicima, kada ih je slao da idu propovijedati, također rekao: „Kad uđete u koju kući, zaželite mir“ pa nakon Uskrsa Isus upravo pozdravlja „Mir vama!“. Braćo i sestre, ovaj Isusov pozdrav nije samo pozdrav, ni dobra želja. On donosi mir. To je dar Krista uskrsloga. Mir! On je došao da u prestrašena srca, u prestrašene duše apostola unese mir, računajući s njima. (…) I njihova su se srca obradovala”, rekao je kardinal Bozanić.

Zaustavivši se, nadalje, na apostolu Tomi koji ne povjerova, nadbiskup zagrebački je naglasio da je upravo on primjer kako i ljudi danas puno puta na konkretan način žele sve „programirati“, proučiti, doživjeti, iskusiti, kako bi povjerovali. Ali, tako se ne dolazi do vjere.
“Isus je pristupio Tomi, nudi mu se i daje. Ne nameće se. I Toma, prema riječima evanđelista Ivana, ne stavlja prst u Isusove rane, ali se susreo s Isusom. I to je ono bitno. Susret rađa vjeru, i upravo u tom susretu Toma izriče njezinu najljepšu ispovijed: „Gospodin moj i Bog moj!“, kazao je kardinal Bozanić, rastumačivši kako Bog nije neki daleki Bog teologa i filozofa, već „moj Bog“ pa stoga ni Isusove riječi „Blago onima koji ne vidješe, a vjeruju“ nisu prigovor Tomi, već navještaj da će biti blaženi svi ono koji u susretu s apostolima i Kristovim učenicima prepoznaju Isusa, povjerovavši.

II. vazmena nedjelja je i Nedjelja Božjega milosrđa. Ustanovio ju je sveti Ivan Pavao II., papa u jubilarnoj 2000. godini, istovremeno kanoniziravši poljsku redovnicu i mističarku s. Faustinu Kowalsku, glasnicu milosrđa Gospodnjega.
“Božje je milosrđe susret ljudske bijede i Božjeg Milosrđa”, objasnio je prispodobivši kako Bog na čovjeka gleda u cjelini, a ne kao ljudi koji čovjeka ocjenjuju i prosuđuju prema njegovim postupcima.
“Isus gleda čovjeka i ono što on jest, gleda cjelinu. Ne samo ono što ne valja, već dapače ono dobro što želi ojačati i probuditi. Želi ponijeti na križ našu bijedu i mizerije, sve ono što ne valja. Dozvolimo Isusu da ono što ne valja ponese na svome križu”, pozvao je vjernike upozorivši kako nije riječ o relativizmu i činjenju svega ono što hoću jer Bog će ionako oprostiti, već o činjenici prepoznavanja onoga što ne valja. Upravo to treba predati Isusu i slijediti Ga u činjenu onoga na što On poziva.
“A to je samo Bogu moguće. Božje milosrđe jednio je što nas može spasiti. Pozvani smo učiti od Boga i biti jedni prema drugima što milosrdniji. (…) Prihvatiti u cjelini onoga s kojim živim, pokušati razumjeti ono što ne valja i pomoći da ga Isus, da ga Bog u svome Milosrđu od toga oslobodi. Molimo da se što više otvorimo Bogu jer bit će onda i naš život radosniji”, poručio je kardinal Bozanić.

Prije završnoga blagoslova, kardinal Bozanić se spomenuo slike o Bogu Ocu koju često ponavlja papa Franjo:

“Bog je dobar otac koji, gledajući dijete kako počinje hodati i pada, ga neprestano diže. I ne želi da ostane na zemlji, ali mu ne prigovara što pada, već mu daje hrabrost da se digne i ide naprijed. To je Bog – milosrdan Otac. On tako postupa prema nama. I treba vjerovati u Božju dobrotu i Božju ljubav. Đavao radi suprotno i onaj je koji optužuje: Ti si takav i nije moguće da se popraviš, ostani u toj kaljuži“, kazao je te podsjetio na povijesni događaj uklanjanja vrha zvonika sjevernoga tornja zagrebačke katedrale oštećenoga u potresu 22. ožujka.

“Katedrala je znak naše duhovnosti i identiteta. Dok se je skidao taj vrh, željeli smo obnoviti svoje pouzdanje da je ova kušnja koja nas je zadesila izazov da moramo ići naprijed. I katedrala je na neki način ona koja, na neki način, dijeli sudbinu s tolikim kućama koje su porušene. Ali u solidarnosti, u međusobnoj pomoći i povjerenjem u Boga i s vjerom da je moguće ići dalje, pratili smo i ono što se u petak događalo. I zato je Uskrs blagdan pobjede, blagdan budućnosti i nade za svakoga čovjeka”, poručio je kardinal Bozanić, saževši stvarnost koju ovih dana živi sav hrvatski narod i zazvavši na nj Božji blagoslov.

Euharistijsko su slavlje pjevanjem animirali stalni članovi Zbora HRT-a uz orguljašku pratnju Dubravka Ćepulića Polgara.