Procesiju od župne crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Komušini do četiri kilometra udaljenog brda Kondžilo predvodio je vrhbosanski nadbiskup koadjutor i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH Tomo Vukšić zajedno s čuvarom svetišta preč. Borisom Salapićem, komušanskim župnikom i usorskim dekanom i drugim svećenicima. Prateći čudotvornu sliku Gospe Kondžilske brojni vjernici usorskog, žepačkog i drugih krajeva Vrhbosanske nadbiskupije i šire molili su krunicu i pjevali Gospine pjesme utječući joj se u zagovor. Po dolasku na brdo Kondžilo vjernici su imali prigodu pristupiti sakramentu pomirenja.

Svečano euharistijsko slavlje pokraj kapele na brdu Kondžilo predvodio je vrhbosanski nadbiskup metropolit kardinal Vinko Puljić u zajedništvu s nadbiskupom Vukšićem i uz koncelebraciju osmorice svećenika.

Na početku misnog slavlja pozdrav kardinalu Puljiću, svećenicima, redovnicama i brojnim hodočasnicima uputio je župnik Salapić. Među hodočasnicima je bilo i onih koji su, unatoč pandemiji i obveznoj izolaciji po povratku u pojedine zemlje, došli u svoj rodni kraj Gospi Kondžilskoj jer se, kako sami kažu, nisu mogli oteti Gospinu zovu i zovu svoga kraja. Župnik Salapić podsjetio je da su svi vjernici Vrhbosanske nadbiskupije pozvani na to listopadsko hodočašće s trostrukom nakanom: prvom – za mjesnu Crkvu u ovim specifičnim vremenima; drugom – za uspjeh prve Sinode Vrhbosanske nadbiskupije koja ima za cilj obnovu svega u Kristu; i trećom – za duhovne potrebe svih okupljenih. Pozdravio je i sve članove Katedralnoga mješovitog zbora Josip Stadler pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića. Na kraju je zahvalio svima koji pomogli u organiziranju hodočašća.

U propovijedi kardinal Puljić podsjetio je da je tradicija Gospin mjesec listopad, tijekom kojeg se posebno moli krunica, zaključiti hodočašćem Gospi Kondžilskoj. Pojasnio je da su se, za razliku od ranijih godina, ove godine okupili u posljednju listopadsku nedjelju a ne subotu jer je dan ranije održano posljednje zasjedanje Sinode Vrhbosanske nadbiskupije pod geslom: „Sve obnoviti u Kristu.

Kardinal je poručio: „Ako je igdje prigoda sve obnoviti u Kristu onda je to na ovom brdu Kondžilu. Vi dobro znadete da je Gospa od Isusa Krista primila zadatak da nas prihvati kao svoju djecu. Zato mi, moleći Gospinu krunicu, želimo biti upravo blizu Marije da nam ona pomogne da se istinski dogodi to što je Isus Krist svojim rođenjem, mukom, smrću i uskrsnućem zaslužio, a to je naše spasenje“.

Prestankom mjeseca listopada nećemo prestati moliti krunicu. „Krunica nas približava svijesti što je sve Bog za nas učinio po djelu spasenja i mi, zapravo, kroz to idemo prema onom što nazivamo životnim ciljem“, rekao je kardinal Puljić te podsjetio da je geslo jednog hodočašća mladih Vrhbosanske nadbiskupije bilo „Zakon je ljubav“. Dodao je da to mogu pronaći u knjizi autora vlč. Šime Maršića pod naslovom „Dragi lik tvoj nekʼ nas posvud prati!“ izdane u povodu pedesetog hodočašća mladih i predstavljene uoči toga hodočašća upravo u Komušini.

„Na svoj način možemo i ovu nedjelju proslaviti pod geslom: zakon je ljubav“, kazao je kardinal, dodavši da bi se svaki čovjek trebao zaustaviti pred pitanjem: što je najvažnije u životu? Osvrćući se na evanđeoski misni odlomak iz Markova evanđelja (Mk 12, 28b-34), rekao je da Isus jasno odgovara na pitanje jednog od pismoznanaca, podsjećajući na riječi iz Ponovljenog zakona: „Prva je: Slušaj, Izraele! Gospodin Bog naš Gospodin je jedini. Zato ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i iz sve duše svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje!“

„Druga je: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Nema druge zapovijedi veće od tih“, rekao je kardinal Puljić. Istaknuo je da bi u molitvi krunice trebali istinski otkriti Božju ljubav i Bogu odgovoriti svojom iskrenom ljubavlju. Prisjetio se priče jednog svećenika kojemu je jedna baka prepričala svoj razgovor s unučicom kojoj je govorila da njezin život ide kraju. Nakon što joj je unučica odgovorila da priča već deset godina kako se sprema za nebo jer joj život ide kraju te zapitala, je li sigurna da će je Bog gore primiti k sebi, odgovorila je da jest sigurna da će je Bog primiti u nebo jer je Boga ljubila cijeli život i sigurna je da Bog neće odbaciti njezinu ljubav.

„Blago takvoj vjeri i sigurnosti da Bog neće odbaciti njezinu ljubav“, kazao je kardinal Puljić pozivajući da s brda Kondžila ponesu ljubav prema Bogu i bližnjemu. „Došli smo Gospi da nas nauči, kako Bog slušati i Božju riječ čuti i njegovu volju vršiti. Došli smo na ovo brdo Kondžilo moliti da se sve obnovi u Kristu. Jer njezina je svrha bila donijeti Isusa Krista na ovaj svijet, a nakon što je unesena na nebo, voditi ljude k Isusu. Neka nas dovede do Isusa. To je najvažnije“, rekao je vrhbosanski nadbiskup pozivajući okupljene da u svakodnevnim brigama traže sreću u ljubavi prema Bogu i bližnjemu.

„Došli smo k Mariji da nas nauči Boga ljubiti i biti raspoloživ za ono što je Božje da možemo poput nje reći: evo službenice Gospodnje“, rekao je kardinal Puljić, ističući da put ljubavi jest u isto vrijeme put žrtve, a to je put u radost po darivanju drugima. „Neka se taj najvažniji zakon usadi u naše srce… Neka Božja ljubav uđe u naše srce“, poželio je kardinal Puljić.

Nakon mise vjernici predvođeni svećenicima pješice su se vratili do komušanske crkve gdje je hodočašće zaključeno molitvom i blagoslovom te zajedničkim druženjem uz prigodnu okrjepu.