Na početku mise kardinal je zahvalio Katedralnom mješovitom zboru „Josip Stadler“ i zboru Vrhbosanskoga bogoslovnog sjemeništa „Stjepan Hadrović“ za pjevanje pod pontifikalnim misama u sarajevskoj prvostolnici. Koncelebrirali su rektor katedrale mons. Ante Meštrović, katedralni župnik preč. Mato Majić i kardinalov tajnik vlč. Štefan Marković, a asistirali su bogoslovi Vrhbosanskoga bogoslovnog sjemeništa. Liturgijsko pjevanje animirao je Katedralni mješoviti zbor „Josip Stadler“ pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića.

Na početku propovijedi kardinal Puljić najprije je protumačio misna čitanja. Govoreći o odlomku iz Prve knjige o Makabejcima, podsjetio je da je, pod vodstvom Jude Makabejca i njegove braće, oslobođen jeruzalemski hram koji su neprijatelji oskvrnuli. „Makabejci žele obnoviti hram jer je on simbol identiteta“, kazao je kardinal Puljić dodajući da su sličan osjećao vladao i kod brojnih vjernika na prostorima BiH koji su, nakon rata, obnavljali svoja sveta mjesta koja su rušili neprijatelji kako bi zatrli identitet onih koje su prognali. Istaknuo je da hram treba biti svet podsjećajući na riječi sv. Pavla apostola: „Hram je Božji svet, a to ste vi“ (1 Kor 3,17). Napomenuvši da se i taj ljudski i vjernički hram može urušiti iz raznih razloga, ukazao je na potrebu trajne obnove kako bi bio svetište Božje prisutnosti i dom molitve.

Potom je kardinal Puljić govorio o sv. Ceciliji koja je jedna od brojnih hrabrih osoba iz prvih stoljeća kršćanstva koja je darovala svoj život svjedočeći vjeru u Isusa Krista. Podsjetio da je odgojena u kršćanskoj obitelji te da je svom mužu Valerijanu kod udaje rekla da je Bogu zavjetovala čistoću nakon čega muž prihvaća kršćanstvo i sa svojim bratom Tiburcijem osvaja mučenički vijenac.

„Potrebno je živjeti iz uvjerenja svoj identitet jer taj identitet govori i onda kad ništa ne govorimo. To je kod sv. Cecilije bilo tako vidljivo da je privoljela svoga muža da poštuje njezin zavjet te prihvati kršćanstvo“, kazao je kardinal Puljić.

Dodao je da bi se kršćani ovog vremena trebali pitati, zašto tako malo zrače kršćanstvom i svojom pripadnošću Kristu.

Podsjećajući da je Crkva stavila sv. Ceciliju za nebesku zaštitnicu svih pjevača, glazbenika i crkvene glazbe, kardinal Puljić kazao je da nije svako pjevanje liturgijsko pjevanje pojašnjavajući da liturgijsko pjevanje prati liturgijske čine odnosno da je službenica liturgije. Tekstovi pjesama prate liturgijske tekstove te su redovito biblijski utemeljeni. Napominjući da se takvo pjevanje može nazvati crkvenom glazbom, istaknuo je da je sv. Cecilija zaštitnica upravo te glazbe odnosno takvoga sviranja i pjevanja.

Spomenuo je da se, za razliku od liturgijske glazbe, govori i o duhovnoj glazbi što je vrlo širok pojam koji obuhvaća religiozno osjećanje izraženo kroz pjesmu i to u različitim religijama. „To nije crkvena ni liturgijska glazba“, rekao je kardinal Puljić, izražavajući žaljenje što je u posljednje vrijeme nerijetko izgubljen osjećaj da nije svaka glazba i liturgijska glazba pa, oni koji su neuki u liturgiji, upotrebljavaju pojedine pjesme umjesto pripjevnih psalama ili slično.

Kazao je i da se često govori i o svetoj glazbi koja je utemeljena na svetopisamskim tekstovima dodajući da ona nije odmah i liturgijska iako se često može služiti njome u liturgiji. Istaknuo je da se liturgijska glazba zove crkvena glazba jer se pjeva u crkvi posebno uz liturgijska slavlja. Potaknuo je sve osobe, zadužene za animiranje liturgijske glazbe, da izgrađuju onaj osjećaj koji je propisala Crkva. Spomenuo je i da se pojedini nerijetko čude što se ne daje dopuštenje da se u katedrali izvodi neki koncerti, zaboravljajući da se ne može dopustiti desakralizacija prostora.

„Danas molim sv. Ceciliju da u nama odgoji osjećaj za liturgijsku glazbu koja nam pomaže da učvršćujemo svoju vjeru“, rekao je kardinal Puljić.

Istaknuo je da liturgijska glazba pomaže da se oni koji pjevaju i sviraju kao i nazočni vjernici, kroz obrede i liturgijska slavlja, učvršćuju u vjeri. „Može biti odsvirano i otpjevano sve prema notama, ali pjevati treba s vjerom. Zato zbor treba odgajati upravo tu profinjenost duha i osjećaj za sveti prostor, sveti čin i sveto slavlje. Dok vama, dragi pjevači, čestitam ovaj dan, želim da svako vaše pjevanje bude dupla molitva te da dolazi iz srca i iz vjere i svima pomogne u pobožnijem sudjelovanju.

Svake godine vam zahvaljujem i potičem na odgoj u liturgijskoj glazbi jer to traži puno žrtve, strpljenja i darivanja“, kazao je kardinal Puljić.

Dodao je da tek složnim pjevanjem crkveni prostor biva ispunjen porukom. „Zato je prevažno izgrađivati međusobnu slogu kako bi se i glasovi složili prema onom ritmu koji je potreban da ta glazba oplemenjuje. Molim sv. Ceciliju koja nije zaštitnik samo našega Katedralnog zbora nego svih liturgijskih zborova, da voditeljima pjevanja izmoli strpljivost, ljubav i vjernost u odgoju za crkveno liturgijsko pjevanje kako bi stvarno svako takvo pjevanje Boga slavilo, a vjeru jačalo u dušama vjernika“, zaključio je kardinal Puljić.

Nakon mise kardinal Puljić sa suradnicima ugostio je sve članove Katedralnoga mješovitog zbora „Josip Stadler“ u prostorijama Nadbiskupskog ordinarijata vrhbosanskog gdje su se nadbiskupijski ekonom preč. Vladimir Pranjić sa služavkama Malog Isusa i gospođama u domaćinstvu pobrinuli za ugodno druženje uz zajedničku večeru i pjesmu. Kardinal Puljić još jednom zahvalio je članovima zbora i dao im na dar svoju Kroniku u tri sveska.