Kardinal Puljić predvodio misu za pokojne nadbiskupe, biskupe, svećenike, redovnike, redovnice i vjernike

Uvodeći u euharistijsko slavlje kardinal Puljić je pozdravio sve nazočne kao i one koji su se duhom uključili u misno slavlje putem valova Radija Marija Bosne i Hercegovine. Podsjetio je da redovito na Dušni dan prikazuju misu za sve one koji su prije njih pošli na onaj svijet, a njima su namrli ono što danas žive: nadbiskupe i biskupe, braću svećenike, redovnike i redovnice i sav puk Božji Vrhbosanske nadbiskupije.

Nakon što je provincijska glavarica sestara Služavki Malog Isusa s. M. Ana Marije Kesten pročitala prva dva misna čitanja, bariton Draga Pavlović otpjevao psalam, a katedralni župnik Oliver Jurišić navijestio evanđeoski odlomak, kardinal Puljić je podsjetio da su na divnu svetkovinu Svih svetih molili zagovor onih koji su živjeli na ovoj zemlji, ali su postigli svoj cilj te žive blaženstvo u nebu. Pojasnio je da danas posebno mole za one duše koje su također živjele na ovoj zemlji i prošle prije njih te još nisu dospjele u raj nego su u čistilištu gdje trebaju okajati svoje grijehe. Kazao je da Bog oprašta grijehe, ali da ih treba otpokoriti i to, u skladu s narodnom izrekom, da je to bolje na ovom nego na onom svijetu.

„One duše koje su u čistilištu trebaju našu molitvu“, rekao je kardinal , apominjući da ova molitva pada u godišnjem dobu kada priroda pomalo zamire kao da želi čovjeku pokazati da je poput lista koji se otrgne sa stabla i pada na zemlju. „Međutim, tijelo ide u zemlju, a duh ide pred Božje lice“, kazao je kardinal Puljić, dodajući da će čovjekov životni stav odrediti, hoće li u raj, čistilište ili pakao. Istaknuo je da Bog ne stavlja nikoga u pakao nego čovjek sam sebe, odbacujući Božju ljubav, određuje za pakao.

„U čistilište dospijevaju one duše koje nisu učinile dovoljno pokore, nisu okajale ono što su tijekom živote navukle“, rekao je aktivni kardinal Rimske Crkve pojašnjavajući zašto mole za duše u čistilištu. „Crkva u svojoj praksi redovito tijekom svake mise moli za pokojne. To je toliko važno da u svaku misu uključuje molitvu za pokojne. Osim toga, odredila je dan kada ćemo moliti za duše u čistilištu. To nije dan mrtvih nego dan duša. Sve je to u svjetlu uskrslog Krista. Krist je uskrsnuo i On je zajamčio život vječni. Radi te nade u uskrsnuće mrtvih, u život vječni mi rado molimo za svoje pokojne“, rekao je kardinal Puljić navodeći više razloga radi kojih je dobro da mole za duše svojih pokojnih.

„To je prije svega zahvalnost jer su oni prije nas živjeli i namrijeli ono što mi danas živimo. Trebamo biti zahvalni za sve ono što su svojim radom nama u baštinu ostavili“, kazao je kardinal Vinko napominjući da često, prigodom pohoda našim ljudima u inozemstvu, poziva ih da ne zaborave grobove svojih predaka, da ne zaborave moliti za svoje pokojne, pokazati svojoj djeci i unučadi gdje počivaju njihovi pokojni.

„Dok mi molimo za svoje pokojne i sami postajemo svjesni svoje krhkosti, smrtnosti i prolaznosti. Zato molitva za pokojne nama prisvješćuje našu realnost i potiče nas da tražimo način ljudskijeg življenja te da se spreme za trenutak kada će zakoračiti iz vremena u vječnost“, kazao je kardinal Puljić.

Napomenuo je da smrt plaši čovjeka ponekad radi manjka vjere a ponekad radi neznanja da odgovori na pitanje, što je nakon smrti. „Pred tim pitanjem čovjek strahuje pa je često potrebno hrabriti da se nadvlada strah u društvu koje nerado misli i nerado govori o smrti“, rekao je nadbiskup, dodajući da smrti nitko nije niti će izmaknuti. Istaknuo je da je potrebno misliti na smrt kako bi, u skladu s narodom, čestitije živjelo.

„Moram računati s tim da mi je jednog dana stati pred lice Božje. S čime i kakav ću biti? To je pitanje na koje odgovor daje Krist uskrsli koji nam je zajamčio: Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan… Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke“, kazao je kardinal Vinko podsjećajući da nakon Drugog vatikanskog koncila kršćani masovno pristupaju pričesti iako nije siguran je li to iz vjere ili iz običaja. „Ako je s vjerom, blago nama“, rekao je kardinal Puljić, potičući da s dubokom vjerom primaju tijelo Isusovo koje je jamstvo čovjeku za zemaljskog života da će, ako i umre, živjeti u vječnost.

„Upravo zato i molimo za naše pokojne“, istaknuo je kardinal Puljić, napominjući da ovih dana vide mnoge kako dolaze na grobove svojih pokojnih s cvijećem i svijećama. „Svijeća je simbol uskrslog Krista. On je svjetlo svijeta. Dok palimo svijeću, vjerujemo u uskrsnuće mrtvih. Cvijeće koje stavljamo, iako znamo da će uvenuti, simbolizira život vječni“, kazao je kardinal Puljić dodajući da nerijetko mnogi podižu skupocjene spomenike koji pokojnima ništa ne pomažu nego ih podižu da se pokažu pred drugima. Potaknuo je da sve da svoju ljubav prema bližnjima pokazuju tijekom života. Istaknuo je da molitva za pokojne pomaže živima pronaći način života u vjeri i da se spreme za prelazak iz vremenitosti u vječnost.

Koncelebrirali su vlč. Oliver Jurišić i vlč. Marko Stipić, a među vjernicima bile su i redovnice raznih družbi. Liturgijsko pjevanje predvodio je Katedralni mješoviti zbor „Josip Stadler“ pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića.

Na kraju mise kardinal Puljić i suslavitelji pošli su do groba vrhbosanskih nadbiskupa i metropolita: Marka Alaupovića, Smiljana Franje Čekade i Marka Jozinovića te izmolili molitvu odrješenja (opijelo). U molitvu su također uključili drugoga vrhbosanskog nadbiskupa Ivana Evanđelistu Šarića čiji su posmrtni ostaci 26. travnja 1997. preneseni iz Madrida u kriptu crkve Sv. Josipa na Marijinu Dvoru u Sarajevu koju je on dao izgraditi.

Prisutni su također molili i za slugu Božjeg nadbiskupa Stadlera, prvog vrhbosanskog nadbiskupa, na čijem grobu su se okupile Služavke Malog Isusa.