Misno slavlje predvodio je vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić u zajedništvu s apostolskim nuncijem nadbiskupom Luigijem Pezzutom i vrhbosanskim pomoćnim biskupom Perom Sudarom te uz koncelebraciju 22 svećenika i asistenciju dvojice đakona. Osim velikoga brojna služavki Malog Isusa, Zagrebačke i Splitske provincije na čelu s njihovim glavaricama i vrhovnom glavaricom s. Marijom Banić, na misi su sudjelovale i sestre drugih kongregacija, bogoslovi i drugi vjernici.

U uvodnoj riječi kardinal Puljić čestitao je patron Provinciji Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije i cijeloj Družbi služavki Malog Isusa jubilej 100. obljetnicu smrti njihova utemeljitelja sluge Božjeg nadbiskupa Josipa Stadlera, 150. obljetnicu njegova svećeničkog ređenja i 175. obljetnice rođenja. Posebno je pozdravio hodočasnike iz Prozora.

Govoreći o prvom vrhbosanskom nadbiskupu Stadleru, kardinal Puljić istaknuo je da je bio čovjek koji je istinski shvatio što znači prihvatiti i činiti Božje djelo, ono što Bog hoće. „Kako često mi u sebi nosimo podvojenost. Kažemo: budi volja tvoja, a oholost se buni ako nije po našem. U tome se divim sluzi Božjem Stadleru koji je tako formirao svoje srce, prvo kao čovjek, drugo kao svećenik, a onda kao nadbiskup i pastir, uvijek je tražio što je Božje“, rekao je kardinal.

„Kad Bog nekoga dadne na ovaj svijet, daje ga sa svojim planom. Zato je prevažno shvatiti odgovornost prema životu: vrednovati život, prihvatiti život, odgajati život i osposobiti da ljudi istinski Boga traže“, kazao je kardinal Puljić.

Tumačeći kako cijela Družba služavki Malog Isusa obilježava ove jubileje kako bi prepoznala svoj identitet, kardinal Puljić rekao je da nije slučajno Papa rekao da se vratimo na korijene. „Obilježavajući ove obljetnice, vi drage sestre, vraćate se na korijene iz kojih ste nikle i kakvo ste poslanje dobile. Vjerujem da će, upravo prepoznajući svoj identitet, oživjeti u vama polet, entuzijazam, radost življenja i predanja poput Marije, poput sluge Božjega Josipa Stadlera. Želim da nam istinski svi ti događaju, kao i današnje slavlje Bezgrešne, posluže da prepoznamo svoj identitet i korijene svoje vjere; da prepoznamo svoje poslanje i da otkrijemo kako dopustiti Bogu da kroz nas djeluje jer Bog želi s čovjekom surađivati. Želim u nama probuditi tu raspoloživost“, rekao je kardinal Puljić u propovijedi.

Na kraju mise riječi pozdrava i zahvale uputila je provincijska glavarica s. Maria-Ana Kustura. „Stadlerova teška vremena u Bosni i Hercegovini kao da još uvijek traju u ovoj zemlji, pa stoga i mi drage sestre, po primjeru našeg svetog utemeljitelja nastavimo svim žarom i odlučnošću služiti Bogu, svetoj Crkvi i svakom čovjeku posebno malenom i siromašnom“, kazala je Kustura, zahvaljujući svima i čestitajući sestrama zaštitnicu Provincije.

Nakon toga sve služavke Malog Isusa zajedno su izmolile „Posvetu Blaženoj Djevici Mariji“.

Potom su svi pošli u dno katedrale i okupili se oko groba nadbiskupa Stadlera te, između ostalog, zajedno izmolili molitvu za njegovo proglašenje blaženim.

Tijekom mise liturgijsko pjevanje animirao je Katedralni mješoviti zbor „Josip Stadler“ pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića.

Sluga Božji Josip Stadler rođen je u Slavonskom Brodu 24. siječnja 1843. u skromnoj obrtničkoj obitelji Đure i Marije, rođene Balošić. U jedanaestoj godini ostao je bez oca i majke te je skrb za njega preuzela dobra obitelj Oršić. Školovanje je započeo u rodnom gradu, nastavio ga je u nadbiskupskom sirotištu u Požegi i Zagrebu. U Rimu na Papinskom Sveučilištu Gregorijani, postao je doktor filozofije (6. 9. 1865.) i teologije (29. 7. 1869.). Za svećenika je zaređen u Rimu 1868. Vratio se u Zagreb i preuzeo je službu profesora u Klasičnoj gimnaziji u sjemeništu od 1869. do 1870. godine, a kasnije, 1870. – 1881. službu sveučilišnog profesor na Nadbiskupskome liceju koji je 1874. prerastao u Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu. Papa Lav XIII. imenovao ga je 1881. vrhbosanskim nadbiskupom u Sarajevu. Djelovao je na vjerskom, prosvjetnom, kulturnom i nacionalnom polju. Dao je sagraditi katedralu Srca Isusova u Sarajevu, bogoslovno sjemenište s crkvom Sv. Ćirila i Metoda, kaptol i nadbiskupski dvor. U Travniku je podigao gimnaziju i sjemenište. Dao je sagraditi mnogo crkvi i ženskih samostana. Utemeljio je Družbu sestara služavki Malog Isusa, sa svrhom da se skrbe za siromašnu i napuštenu djecu, za starije osobe i siromahe. Osnovao je sirotišta „Betlehem“ i „Egipat“ za djecu i starački dom. Bio je iskreno pobožan i rado je molio. Umro je u Sarajevu u 75. godini života na blagdan Bezgrešnog začeća, 8. prosinca 1918. Pokopan je u sarajevskoj katedrali. Na njegovu grobu, molio je papa Ivan Pavao II. 12. travnja 1997. prigodom posjeta Bosni i Hercegovini. U Sarajevu je 20. lipnja 2002. pokrenut postupak da se proglasi blaženim i svetim.