Susret je počeo zazivom Duha Svetoga, a završio slavljem mise sa svečanim Tebe Boga hvalimo za to zajedništvo svećenika u kojem su primili ohrabrenje i duhovne poticaje za svoje pastirsko djelovanje i poslanje. Tijekom cjelodnevnih susreta, svećenici su zajedno molili Jutarnju, Srednji čas i Večernju te sudjelovali u misnim slavljima. Svakog dana slušali su više razmatranja koja je održao kardinal Puljić. Također su razgovarali s njim kao voditeljem o određenim temama i onome što su iskazali kao potrebu dubljeg promišljanja i u želji za dobivanjem savjeta od strane mudrog crkvenog pastira koji ima bogato i bremenito životno i svećeničko iskustvo i praksu, ne samo na razini biskupskog upravljanja mjesnom Crkvom, nego i susretima u bazi, svakodnevno među ljudima i suočavanju s njihovim potrebama. U srijedu, 6. rujna održano je pokorničko bogoslužje i ispovijed te euharistijsko klanjanje u sjemenišnoj kapeli.

Opća tema toga duhovnog susreta bila je rast u vjeri. „Jer kriza vjere izvor je svih kriza u Crkvi i u ljudskom životu. Sve teme koje obrađujemo, osobna vjera, život Crkve, praštanje, idu za tim da vjera svećenika bude čvrsta, iz koje će svećenici naviještati i svjedočiti. I svećenici su izloženi kušnjama i krizama rasta u vjeri. I svećenici su ljudi. Ni svećenici nisu imuni od utjecaja javnog mnijenja koje je agresivno i teško mu se oduprijeti. Urušavaju se sve vrednote i nameću novi kriteriji. Nama je jako važno sačuvati kriterij Evanđelja, kriterij Isusa Krista, to usvojiti i svjedočiti“, rekao je kardinal Puljić.

U razgovoru s kardinalom, svećenici su, između ostaloga, govorili o tome što ih osobito raduje, a što ih najviše žalosti u njihovom župnom i svećeničkom radu, iznoseći pritom svoja iskustva. „Svećenike ohrabruje kad dožive svoje ostvarenje svećeništva, osobito kroz dijeljenje sakramenata, kroz sakrament pomirenja, da se donese mir u dušama ljudi. Žalosti ih kad susretnu duhovnu sljepoću, okorjelost srca. Tada se znaju osjećati nemoćno“, rekao je kardinal Puljić.

Predvoditelj vježbi rekao je da svako vrijeme ima svoje breme. „Svako vrijeme je zahtjevno, traži cjelovitog čovjeka. Traži se od svećenika da u svom svećeništvu istinski dožive da ih je Krist pozvao, da ih je Krist posvetio i poslao. Želim potaknuti svećenike da cijelim srcem budu to što jesu, svećenici. Da budu istinski zaljubljeni u Isusa Krista, da se ne boje darivati, jer Bog se ne da nadmašiti“, poručio je kardinal Puljić, poželjevši da svećenici budu raspoloživi za Božje djelo.

Boraviti u sjemeništu Zmajević kardinalu Puljiću je osobito draga uspomena jer je upravo u tom zdanju proveo devet godina kao odgojitelj sjemeništaraca, pri čemu je ispratio oko 350 učenika.

„Ostale su mi lijepe uspomene. Drage su mi uspomene iz osobnih susreta i s gradom Zadrom. Zadar sam zavolio, sve njegove ljepote, zavolio sam i svećenički, odgojiteljski rad u upućenosti na ljude. Nema ljepše nego kad čovjek ugradi sebe za ostvarenje drugoga“, naglasio je kardinal Puljić.

Kardinal je rekao da je teret odgovornosti u upravljanju Vrhbosanskom nadbiskupijom predao svom nasljedniku, a on je, shodno svojim mogućnostima, spreman pomoći i odazvati se predvoditi misna slavlja, duhovne vježbe, seminare, održavati predavanja. „Premda nosim i posljedice mnogih proživljenih događaja, želim predati iskustvo života koje nosim. Radostan sam i Bogu zahvalan da još mogu poslužiti Crkvi“, rekao je kardinal Puljić.

Upravo to praktično iskustvo kardinala iz njegovog života dojmilo je don Darija Tičića, sudionika duhovnih vježbi. „Najviše me privukla ta njegova povezanost s konkretnim životom o kojoj je govorio kardinal, ali uvijek i iz njegovog iskustva kao župnika. Kardinal je često govorio, ‘Kad sam bio župnik…’. To njegovo veliko iskustvo baš kao župnika i nas je povezivalo s njim i međusobno, jer je govorio iz pozicije razumijevanja svega s čime se kao župnici susrećemo. Kardinal Puljić često se vraća na svoje župnikovanje, svjestan da je to njegov temeljni identitet, biti svećenikom. Njegova poznata misao ‘Ono za što se ne umire, to odumire’ tako je važna i primjenjiva na svećenički, ali i svaki drugi život općenito“, rekao je don Dario Tičić, župnik Župe sv. Stošije u Biogradu n/m.

Don Krešu Ćirka, župnika Župe sv. Josipa u Obrovcu, osobito je dotaknuo kardinalov govor o zajedništvu svećenika i potrebi da se ono izgrađuje. „Zajedništvo svećenika kao snaga koja drži i pokreće Crkvu. To je sila i snaga koja neke ljude može vratiti Bogu više od neke kateheze i propovijedi, da ljudi budu privučeni tim zajedništvom, kao kad su za prve kršćane govorili ‘Gledajte kako se ljube’. Prije nego su apostoli počeli naviještati Radosnu vijest, ljudi su govorili ‘Gledajte kako se ljube’. Da se tako i nas svećenike kaže ‘Gledajte kako se ljube’, kao svjedočanstvo naše povezanosti i međusobne podrške, zajedništva, nesebičnosti u spremnosti da jedno drugome pomognemo. Kardinal je govorio i o suvremenoj bolesti individualizma i upozorio da se taj mentalitet uvukao i u Crkvu“, rekao je don Krešo. Istaknuo je i temu oprosta, kardinal je razmatrao etape oprosta. „Oprost je Božji dar darovan ljudima kao najveće blago koje primamo od Boga i onda ga možemo i mi davati ljudima, da svi doživimo ljepotu i veličinu Božjeg milosrđa u daru oprosta“ rekao je Ćirak.

Don Stipe Mustapić, župnik Župe sv. Luke u Kolanu, pohvalio je jednostavnost u predavanjima kardinala i njegovo navođenje puno životnih primjera u kojima se svećenici mogu prepoznati. „Cjelodnevni susreti od više dana trajanja, poput duhovnih vježbi, prigoda su za rađanje dubljeg zajedništva među svećenicima od  drugih, jednokratnih i kraćih susreta svećenika. U tih nekoliko dana podijelimo jedni drugima iskustva kao župnici i možemo primiti ohrabrenje za ići dalje.

U razmatranju kardinala Puljića osobito me dojmila njegova poruka da svećenik puno više može učiniti malim gestama ljubaznosti prema drugome, pristupom čovjeku u smislu da brine za njega, da mu iskaže pažnju, blizinu, podršku. Takve male geste ljubavi čine više za promjenu srca ljudi nego neki veliki projekti i predavanja, što često i ne dopire do čovjeka. Takve geste nekad više promijene čovjeka nego teološke rasprave.

U tom kontekstu, kardinal je naveo primjer kako je jednom svećeniku, koji je kardinalu Puljiću iskazivao otpor i nezadovoljstvo, kardinal napisao pismo. U situacijama kad te netko povrijedi, čovjek bi trebao pobijediti sebe i ljudski nagon da reagira ‘osvetnički’. To dirljivo i dobrohotno, pomirljivo napisano pismo, kao gesta blizine i pažnje kardinala, puno je dotaknula toga svećenika da je on nakon toga postao kardinalov prijatelj. To pismo izazvalo je promjenu njegovog srca, njegovog stava i ponašanja prema kardinalu.

Mons. Puljić na loše postupke toga svećenika nije uzvratio lošim, nego dobrim djelom, gestom pažnje. I dogodilo se prijateljstvo između njih dvojice. „Mislim da nam je to primjer kako plemenito, kršćanski živjeti našu ljudskost, čovječnost i tako pomoći da se u ljudima dogodi promjena na bolje. Svojim činom bratske ljubavi pokazujemo blizinu ljudima kako je to činio i Isus. To otvara srca ljudi i gradi pozitivne odnose koji osobu mogu milosno zacijeliti, podići i ohrabriti, na slavu Božju i za dobro duša“, rekao je don Stipe Mustapić.

Na duhovnim vježbama sudjelovao je i zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.