Kkardinal Puljić misu je predvodio u zajedništvu s ravnateljem Dušobrižništva za Hrvate u inozmestvu dr. vlč. Tomislavom Markićem, delegatom za hrvatsku pastvu u Njemačkoj vlč. Ivicom Komadinom, generalnim vikarom Berlinske nadbiskupije o. Manfredom Kolligom, SSCC, misijskim dušobrižnicima fra Mijom Šabićem i fra Tomislavom Brekalom te s još desetoricom svećenika, uglavnom franjevaca Franjevačke provincije Presvetog Otukupitelja koji su djelovali u misji u Berlinu, i uz asistenciju dvojice đakona. Na misnom slavlju bili su i veleposlanik R. Hrvatske u Njemačkoj dr. Gordan Grlić Radman te više Školskih sestara franjevki Krista Kralja – Bosansko-hrvatske provincije Prečistog Srca Marijina, koje su dugo godina djelovale u misiji

Kardinal Puljić u propovijedi je istaknuo: „Raduje me kad vas vidim oko oltara. Raduje me da ste sačuvali vjeru svojih otaca. Raduje me da ovdje svjedočite vjeru. Ta je vjera skupo koštala naš hrvatski narod bez obzira iz kojih je krajeva. Ljudi su za tu vjeru ginuli, umirali, svjedočili, podnosili zatvore, ali su ostali vjerni. Zato vas želim ohrabriti u ovom jubileju da istinski pokušate ustrajati u toj vjeri, ali ne samo vi, nego tu vjeru valja ostaviti u baštinu mlađim naraštajima, jer je obitelj prva škola vjere.

Život po vjeri roditelja je najveća propovijed svakome od nas. Temelj i moje vjere bio je u mojoj roditeljskoj kući, u kojoj se molilo, u kojoj se Boga bojalo, gdje se Boga štovalo, gdje se Božja riječ držala. I zato sam radostan da vas vidim u hramu Božjem, a to je divno doživjeti, a to ste rekli i na svom osvrtu na pedeset ljeta. Živjeli smo u zajedništvu kao braća i seste. I to je duboka istina. Braća smo i sestre po Krvi Kristovoj. Krv nas je Kristova ujedinila u jednu Crkvu i u njoj smo svi mi braća i seste bez obzira koliko godina, znanja ili sposobnosti imali. Svi smo mi djeca Božja. Na poseban način to je Kristovo uskrsnuće donijelo jer nam je obnovilo to dostojanstvo i veće je to što smo po Kristovu uskrsnuću dobili dar dostojanstva djece Božje, nego to što smo stvoreni. Zato želim upravo u ovom jubileju u vama probuditi svijest vaših korijena, vašeg identiteta, vaše vjere.

Na poseban način hrvatski je narod kroz povijest posebno bio prepoznatljiv po tri znaka. Prvi je znak križ, koji nije bio samo znak, već sadržaj života. Posebno mi koji smo živjeli s drugima i drukčijima bilo u Bosni i Hercegovini ili drugim narodima, znalo se tko je katolik, koji na vratima ili dvorišta ili kuće ima križ. Po tome se znalo da je to kršćanska kuća. Nije bilo kuće da se u njoj nije držao na zidu križ. I baš kad nam je bilo teško, znali smo pogledati na križ i reći: Isuse, pomozi! To je naše pouzdanje u Boga.

Drugi znak našeg identiteta je pobožnost Majci Božjoj. Nije to onako usput, jer s tog križa nam je Bog dao svoju Majku preko učenika Ivana. Kroz našu burnu povijest, kad smo se uvijek morali braniti, uvijek nas je napadalo i optuživalo kao i danas. Onda smo hrlili Mariji. Njoj se preporučivali, njoj davali zavjete. Gospa je na svoj način protkala našu povijest, našu vjeru. Naša Gospina svetišta sve više okupljaju.

U trećem vas znaku želim upozoriti da mediji žele unijeti razdor u hrvatski narod. Ne svi. Čast poštenima i istinitima. Oni koji su plaćeni da truju javnost, oni nam žele otrguti to jedinstvo s Crkvom, a sada pojedine Papine izjave tako manipuliraju da je hrvatski narod tobože protiv Pape. Kad bi blaženi Alojzije Stepinac ustao sada iz groba, što bi nam rekao? Rekao bi: Budite vjerni Crkvi. I danas vam poručjujem da je najveća stvar koja je obilježila našu povijest vjernost Crkvi i Papi.

Svetost bl. Alojzija Stepinca ne ovisi ni od biskupa ni od Pape. On je već svet. Zato se ne dajmo tim javnim mnijenjem zatrovati. Sačuvajmo tu vjernost. U tome vas radosno podržavam i hrabrim, a onda na poseban način ne zaboravimo zahvaliti Bogu na daru vjere. To je najveći dar koji imamo na zemlji. Ako neće roditelji prenijeti vjeru u Isusa uskrsloga svojoj djeci, ništa im neće ostaviti.

Neka vas veže međusobna ljubav. Prenesite vjeru na buduće naraštaje. Poštujte pravila i zakone ove zemlje u koju ste došli, ali to ne znači da trebate izgubiti što ste ponijeli sa svoga ognjišta – vjeru otaca, ljubav prema svome idetitetu. Nemoj se stidjeti svoga kraja i svoga zavičaja. Nemoj se stidjeti svojih korijena, čuvaj svetinju otaca i to prenesi na svoja pokoljenja. Budite svjedoci ovdje u Njemačkoj onoga što smo bili kroz povijest i onoga što trebamo biti i danas. Ne dajmo se uništiti, nego budimo narod koji zna voljeti sebe i bližnjega. Ostanite vjerni Bogu i svome domu. Prenesite to divno blago svoje vjere, kulture i idenititeta budućim pokoljenjima i budimo zahvalni svima onima koji su nam na našem križnom putu bili rame za plakanje, potpora za opstanak. Svjedočimo da smo djeca Božja i braća u Isusu Kristu“, kazao je kardinal Puljić u propovijedi.

Na kraju su prigodnu riječ uputili generalni vikar o. Manfred Kollig, SSCC , veleposlanik R. Hrvatske u Njemačkoj dr. Gordan Grlić Radman, i predsjednica župnog vijeća njemačke župe sv. Sebastijana, u čijoj se crkvi Hrvati iz misije okupljaju na središnje misijsko misno slavlje, Anita Wursthorn, koji su ujedno uputili čestitku za 50. obljetnicu misije. Voditelj misije fra Edvard zahvalio je svima na pomoći oko organizacije proslave. Misno slavlje, koje su animirali župni mješoviti zbor pod vodstvom Martije Ćosić i pranjom na glasoviru Ane Draganović, i klapa „Poverello“ pod vodstvom Marina Tadina završilo je zahvanom pjesmom „Tebe Boga hvalimo“ i pjesmom „Kraljice neba“. Nakon misnog slavlja za sve je priređen ručak u dvorištu misije uz pjesmu i druženje.