U kapeli samostana Krvi Kristove kardinal Puljić slavio je euharistiju uz koncelebraciju profesora na Katoličkome bogoslovnom fakultetu i na Filozofskom fakultetu u Sarajevu vlč. dr. Drage Župarića koji svakoga dana dolazi sestrama slaviti misu u toj kapeli. Sudjelovala je sestarska zajednica na čelu s kućnom poglavaricom s. Klarom Puljić, rođenom sestrom kardinala Puljića.

U propovijedi kardinal Puljić podsjetio je na riječi sv. Ivana Pavla: „Promatrajući dragocjenu Krv Kristovu, znak darivanja njegove ljubavi (usp. Iv 13,1), vjernik uči priznavati i cijeniti gotovo božansko dostojanstvo svakog čovjeka i može uskliknuti uvijek novim i milosnim divljenjem: Kolika li mora biti vrijednost čovjeka pred očima Stvoritelja, ako je taj čovjek zavrijedio imati takvog i tolikog Otkupitelja“ (Evangelium vitae, 25). Podsjetio je i na svetopisamske riječi: „Niste otkupljeni nečim raspadljivim, srebrom ili zlatom, nego dragocjenom krvlju Krista, Jaganjca nevina i bez mane.“ (1 Pt 1,19). Istaknuo je da je to „cijena našeg spasenja i izvor života“. Podsjećajući na jedno prigodno razmatranje o svećeniku i Krvi Kristovoj, rekao je da je slavitelj mise taj kalež u kojemu se prinosi žrtva podsjećaju na evanđeoski odlomak u kojem apostoli na Isusovo pitanje, mogu li piti čašu koju On pije, odgovorili: ‘Možemo’ nakon čega im je Isus kazao: ‘Čašu koju ja pijem pit ćete…’“.

Napominjući da su u Crkvi nastojali praviti kaleže od dragocjenih materijala i što ljepše ih ukrašavati pokazujući na taj način da je u njemu najvrjednije na ovom svijetu, kardinal Puljić rekao da onoga koji blaguje Krv Kristovu treba krasiti ono najljepše, a to je ljubav prema Isusu Kristu. „Nijedna materija ne može Isusu reći da ga ljubi. To može samo ljudsko srce. Kako to srce ukrasiti da bude vrijedan kalež; da stvarno može reći: Isuse, ja te ljubim? Prvi ukras je ljubav. To je najvrjednije zlato kojim iznutra ukrašavam srce. Zatim sve dragocjenosti koje se stavljaju oko kaleža jesu sve kreposti koje pokušavamo ugraditi u sebe. Svaki dan je borba i za poniznost, i za čistoću, i za strpljivost, i za sve druge kreposti“, kazao je kardinal Puljić.

Podsjećajući da je u jednom vremenu prevladala misao da kalež treba biti što jednostavniji, kardinal Puljić je kazao: „Koliko god sam to morao prihvatiti, nikada se s tim nisam pomirio. Jer ništa se nije poboljšalo otkada smo liturgijsko posuđe i odjeću pojednostavnili. A izgubili smo osjećaj da za Isusa treba dati najvrjednije – i u srcu i u javnosti. Slaveći Predragocjenu Krv moramo izgraditi osjećaj za cijenu našeg spasenja. Tu je i izvor u građenju našega zajedništva“, rekao je kardinal Puljić, napominjući da se, unatoč svim različitostima, vjerničko tijelo u pričesti „sjedinjuje s Tijelom Kristovim i Njegova Krv ulazi u našu“. „Među ljudima koji su povezani krvnim srodstvom itekako znači ta vaza. A što znači naša povezanost krvlju Kristovom? Ne samo zemaljskom i rodbinskom vezom, nego smo povezani i Kristovom krvlju. Ako to znamo vrednovati, u nama će se pojaviti svijest da moram vrednovati i odnos s braćom i sestrama“, kazao je kardinal Puljić podsjećajući na riječi sv. Ivana Pavla II. da, što više časte predragocjenu Krv, to više uče cijeniti one za koje je ona prolivena.

„Tu je tajna iz čega crpimo snagu da jedni druge možemo prihvatiti, podnositi i jedni s drugima surađivati. Kristova Krv je za sve nas prolivena i u nas utkana. Vrjednujući to sve više, više ćemo cijeniti i ljubiti svoje bližnje. Koliko smo pričesti primili, koliko smo se puta sjedinili s Njegovom krvlju! Meni je ovo 21852. misa. Toliko sam se puta samo kao svećenik s Njim sjedinio. To znači da su sve moje nutarnje ćelije već povezane s Kristovim Tijelom i Krvlju“, kazao je kardinal Puljić dodajući da i oni koji tako često primaju pričest ne uspijevaju uvijek zračiti Kristovom ljubavlju i činiti dobro drugima nego im pogled nerijetko bude zamagljen zemaljštinom. Poželio je da ih sve Bog sačuva od tog slijepila i daruje im unutarnje svjetlo te Isusa prepoznaju u svome bližnjemu. „Slaveći ovo otajstvo neka nas prožme svijest vjere: Krv Kristova je cijena našeg spasenja i izvor našeg života“, rekao je na kraju kardinal Puljić.

Nakon mise uslijedio je susret u blagovaonici za zajedničkim stolom. „U neizrecivom otajstvu Kristove ljubavi prema svakom čovjeku – sv. misi – molile smo za potrebe svoje Družbe, Regije, Crkve … a u kalež Krvi smo stavile sve patnje naše braće i sestara ovoga vremena, sve bolesne na tijelu i duši, sve koji su bez osnovnih ljudskih prava, zaštite i sigurnosti, napuštene stare očeve i majke, odbačenu malu djecu i mladež pod utjecajem poroka današnjice. Dok zahvaljujemo uzoritom kardinalu Vinku, nastavljamo slaviti Cijenu našega spasenja zazivajući blagoslov na svakog brata čovjeka: O Krvi čista, očisti duše od rana grijeha, patnja i jada, o Krvi spase, izvoru sreće, ti si sva naša snaga i nada“, kazala je s. Magdalena nakon ovog misnog slavlja i zajedničkog susreta.
Družbu sestara Klanjateljica Krvi Kristove osnovala je 1834. godine sv. Marija De Mattias, s karizmom odlaska do najudaljenijih duša potrebnih žive Riječi i djelotvorne ljubavi. One odlaze svim ljudima, živeći jednostavan i gostoljubiv stil života, hodeći putovima pomirenja i solidarnosti. Zajednica sestara, koje danas djeluju u Sarajevu, osnovana je 1971. godine. Sestre apostolski djeluju svojim životom i radom u uredima Biskupske konferencije BiH i Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica BiH. Posebna im je zadaća posjeta starima i bolesnima.