Tema „djece svećenika“ dugo je bila tabu, a posljedica je toga, posebno u prošlosti, bila ta da su ta djeca rasla ne poznajući i ne priznajući oca. Prošlih je dana u Rimu bio psihoterapeut Vincent Doyle, sin jednoga irskog katoličkog svećenika i utemeljitelj udruge „Coping International“ koja se bavi zaštitom prava djece katoličkih svećenika u cijelom svijetu.

On, naime, želi izići iz anonimnosti te psihološki pomoći brojnim osobama rođenim u vezi između žene i svećenika. U nedavno danim intervjuima govorio je i o dokumentu Kongregacije za kler, koji je praktički za unutarnju uporabu, ali ga se pogrešno smatra ‘tajnim’, a koji se odnosi na ponašanje u takvim slučajevima. Postojanje je tih smjernica, koje Doyle poznaje od 2017. godine, kao i opće mjerilo što se tiče zaštite djece, potvrdio ravnatelj ad interim Tiskovnoga ureda Svete Stolice Alessandro Gisotti.

Na tu se temu u razgovoru za Radio Vatikan osvrnuo kardinal Beniamino Stella, pročelnik Kongregacije za kler, i napomenuo da je nekadašnji pročelnik tog dikasterija kardinal Claudio Hummes prvi privukao pozornost Svetoga Oca, a tada je to bio Benedikt XVI., na slučajeve svećenika s nenavršenih 40 godina koji su imali djecu, te predložio da im se dispenza dade ne čekajući da navrše 40 godina, kako je bilo predviđeno tadašnjim odredbama.

Svrha je takve odluke bila, a i sada je, očuvanje dobra djece, odnosno pravo djece da osim majke kraj sebe imaju i oca. I papa Franjo, koji se u tom smislu već bio izjasnio dok je bio nadbiskup u Buenos Airesu, u razgovoru s rabinom Abrahamom Skorkom objavljenom u knjizi „Nebo i zemlja“, bio je kategoričan: najveća pozornost svećenika treba biti usmjerena na dijete. Tu se ne misli samo na, iako potrebnu, ekonomsku potporu, nego na ono što mora pratiti rast djeteta, a to je prije svega roditeljska ljubav, odgovarajući odgoj, odnosno sve ono što obuhvaća odgovorno roditeljstvo, posebice u prvim godinama života, dodao je kardinal Stella.

Osvrnuvši se na spomenuti dokument naslovljen „Napomena o praksi Kongregacije za kler u odnosu na klerike s djecom“, kardinal je objasnio da je riječ o radnom dokumentu na koji se valja osloniti kada dođe do takvih situacija; odnosno, to je ‘tehnički’ tekst za suradnike dikasterija koji treba biti poput vodiča. To je jedini razlog zbog kojega nije bio objavljen, primijetio je kardinal, te dodao da je poznato da ga je Vincent Doyle proučio još prije dvije godine. Obično ga Kongregacija za kler predstavlja i komentira izravno s biskupskim konferencijama i pojedinim biskupima.

Što se, pak, tiče prakse toga vatikanskoga dikasterija u takvim slučajevima, kardinal je rekao da se nastoji učiniti sve moguće kako bi se oslobođenje od obveza kleričkoga staleža dobilo u najkraćem mogućem roku kako bi svećenik mogao biti uz majku i pratiti dijete. Takvu se situaciju smatra „nepovratnom“, te zahtijeva da svećenik napusti klerički stalež i onda kada ga se smatra sposobnim za službu, objasnio je kardinal Stella.