Povod emisiji bila je proslava Pedesetnice – rođendana Crkve i Duhovski ponedjeljak, a u njoj su traženi odgovori na pitanja: Što su karizme, što je u njima izvanredno, a što nadnaravno? Kako prepoznati što dolazi od Duha Svetoga? Predstavlja li procvat karizmatskih zajednica “protestantizaciju” Crkve? Idu li karizmatske zajednice protiv Crkve kao institucije ili su saveznici zaređenih službenika?

o. mr. sc. Sebastian Šujević

Uvodno je pojašnjeno što su karizmatske zajednice, radi li se o jednoj ili više zajednica. O. Šujević je rekao kako je ta zanimljiva stvarnost odraz djelovanja Duha Svetoga. „Ne može se reći da je jedna ili više osoba osnivač, nego sve započinje iskustvom živoga Boga koji ponuka čovjeka, vjernika, kršćanina, da se življe uključi u zajednicu, u sakramentalni život, u susret s Božjom riječi i tu onda traži ono što je nadogradnja osobnoga života, život u zajednici. Na taj način se povezuje i stvara jedna srodnost među ljudima koji su doživjeli živoga Boga i žele dati to nešto, žele to produbiti. To je početni impuls koji stvara i povezuje jednu karizmatsku zajednicu”, pojasnio je o. Šujević.

„U Hrvatskoj djeluje oko 80 zajednica, grupa karizmatskog pokreta, u kojima je oko 3000 ljudi, a u svijetu je to jedan od najbrojnijih pokreta koje je imao iskustvo živoga Boga”, istaknuo je Zukan. Dodao je kako je upravo različitost skupina i djelovanja ono što krasi karizmatsku duhovnu obnovu.

Pojašnjavajući kriterije razlučivanja o. Mamić je istaknuo kako je najvažnije promatrati plodove, ako su u skladu s evanđeljem onda je to od Duha Svetoga. Pojašnjavajući odnos karizmatskih pokreta i hijerarhije u Crkvi istaknuo je da oni nisu u suprotnosti. „Hijerarhija je djelo Duha Svetoga, a i pokreti su isto tako djelo Duha Svetoga. Duh Sveti ne može biti podijeljen u sebi. Mi možemo prosuđivati je li nešto autentično ili ne, a kada to jest onda je u skladu s hijerarhijom”. Istaknuo je i važnost poslušnosti hijerarhiji jer je upravljanje Crkvom dar Duha Svetoga. Naveo je primjer sv. Pavla koji se postavio kao autoritet u rješavanju nekih problema u Korintu. „Netko im je trebao reći što je dobro u djelovanju korintske Crkve pa im sv. Pavao govorio na koji bi način trebali djelovati da bi bilo dobro… Crkva može ići dalje i napredovati, a da se karizme ne guše.”

dr. sc. o. Vinko Mamić

Riječi o. Mamića potvrdio je i nacionalni koordinator Katoličke karizmatske obnove u Duhu Svetom. Posvjedočio je kako se mnoštvo ljudi dotaknutih Duhom Svetim vraćaju u okrilje Crkvi i služe. „Hijerarhija i karizmatske zajednice su isprepletene, ne mogu se odvojiti.

Ista im je svrha – izgrađivanje Crkve. Pastir je tu prvi koji može pomoći da se stvari poslože”. Nadalje je pojasnio zašto krštenje ne daje ekskluzivno pravo na apostolat i zašto svaka stvar treba čekati odluku hijerarhije. „Čovjek treba vremena da se upozna i iz toga stvara sud kako reagirati i djelovati. Potrebno je vrijeme da osoba i stvarnost u Crkvi sazriju da bi se moglo reći što se događa, i to je put upoznavanja”, rekao je Zukan.

O. Mamić je istaknuo da se ne trebamo bojati porasta zajednica. „Nismo mi ti koji će odlučivati što će raditi Duh Sveti. Nema straha od protestantizacije Crkve. Katolička Crkva ima svoj identitet i ona prosuđuje što ulazi na trag onoga što Crkva vjeruje”. Nastavljajući se na temu o. Šujević je istaknuo potrebu upoznavanja svoje vjere i vlastitog identiteta. „Upoznavanjem jedne karizmatske zajednice upoznajem bogatstvo vlastite Crkve. Strpljenje i čekanje su dobri jer potiču čovjeka da sazrije i upozna svoju vjeru. Sv. Pavao lijepo govori da je za napor potrebno upoznati svoju vjeru”.

Damir Zukan

O. Mamić i o. Šujević osvrnuli su se i na metode razlučivanja, na elemente koji se trebaju uzeti u obzir. Istaknuli su da treba voditi računa o čovjekovoj osobnoj volji, o onome što Gospodin traži od čovjeka, i o napasniku koji čovjeka tjera da radi neke stvari. Nadnaravna djelovanja prolaze kroz čovjeka onoliko koliko to čovjek dopušta. Tu Duh Sveti traži od čovjeka da se stavi na pravo mjesto, a to nitko ne može sam. Zato je potrebna hijerarhija, odnosno pastirska služba da prati, savjetuje, poziva na razlučivanje, kako ljudski dio ne bi dao obojanost ljudskom dimenzijom nego da se vrati na izvor. Pritom pastir raste baveći se time.

U emisiji je, uz ostalo, pojašnjeno da je pojam slavljenja, slavljenički timovi, bendovi, večeri slavljenja, novi izričaj tradicije Crkve. Njima se želi potaknuti ljude na novu kulturu slavljenja gdje se stavlja naglasak na Boga i predanje čovjeka u Božjoj prisutnosti.