Na početku misnoga slavlja propovjednik se prisjetio riječi sv. Ivana Pavla II. u prigodi pohoda Hrvatskoj 3. listopada 1998., te je rekao: „Svojim ljudskim i duhovnim životnim putem blaženi Alojzije Stepinac svojemu narodu pruža svojevrsni kompas da bi se znao orijentirati (…) On je najsvjetliji lik Crkve u Hrvata!“

U homiliji p. Barić je upoznao vjernike sa životom blaženika. Spomenuo je da se toga dana obilježava 125. obljetnica rođenja bl. Alojzija Stepinca. Rođen je 1898. u selu Brezariću, u župi Krašić, u Gospinom mjesecu. Tata mu se zvao Josip. Bio je bogat čovjek, zemljoradnik te mu je mogao plaćati školovanje filozofije i teologije u Rimu. Bio je udovac s troje djece te je oženio Barbaru, koja je bila „sveta žena”. Tek kada je Alojzije postao svećenik, otkrila mu je svoju tajnu da je tri puta tjedno postila o kruhu i vodi kako bi on postao svećenik i to odmalena. Uvijek ga je pratila svojom molitvom i žrtvom. Kad je Alojzije slavio svoju mladu misu, župnik u Krašiću rekao joj je da sad može prestati moliti i postiti jer je „Lojzek” postao svećenik, a ona mu je odgovorila da tek sada mora više moliti i postiti.

„Kardinal Alojzije Stepinac je duhovni div u Hrvata, ali iza njega stoji njegova sveta majka Barbara“, naglasio je propovjednik.

Također, prisjetio se kako je župnik u Krašiću, vidjevši malog „Lojzeka” u kolijevci s krunicom, rekao majci Barbari „Kako da ne bude mali Lojzek svet kad već sada moli krunicu u kolijevci“. Kada se Alojzije kao dijete razbolio, majka ga je zavjetovala Škapularskoj Gospi u Jastrebarskom. Kao vjenčani dar u kuću je donijela veliku sliku Marije Pomoćnice kršćana koju je stavila iznad njegovog kreveta. Svakog je svibnja dan i noć gorjela uljanica pred Gospinom slikom. „Tu je primio milost da od ranog djetinjstva štuje Bogorodicu. Dok je upravljao kolima i konjima, ljudi su ga znali vidjeti kako u jednoj ruci drži uzde, a u drugoj krunicu. Kardinal Alojzije Stepinac nadahnjivao se i na duhovnosti sv. Ljudevita M. Grigniona de Montforta,“ istaknuo je p. Barić.

Potom je zaključio homiliju mislima blaženika o Djevici Mariji, rekavši da Marija nije samo Majka Božja, „već i naša Majka”. „Koliko god smo grešni i jadni, ona nas ljubi kao prava Majka i vuče nas k sebi kao magnet željezo. Dokle god se netko sjeća Majke Božje, znak je da živi duhovnim životom, te joj je upravio svoju molitvu nadahnjujući se na ispovijesti vjere Hrvata katolika: ‘Najvjernija Odvjetnice na braniku stoj, čuvaj našu svetu vjeru i hrvatski dom’”.

Rođendansko slavlje nastavile su sestre u klauzuri Stepinčeva Karmela gdje su prebirale uspomene na svoga Utemeljitelja, spominjući se njegova Bogoljublja, čovjekoljublja i domoljublja.