Katolički intelektualci proslavili spomendan sv. Augustina

„I danas je aktualan Isusov poziv na budnost i na oprez, Isusovi prijekori ‘Jao vama’, no ne kako bi nas uništili, već probudili iz moguće uljuljanosti i potakli na trajno obraćenje i budnost. Pozvani smo na oprez i budnost i zato što je najčešće vrlo teško prepoznati i priznati vlastito licemjerje i oholost. Stoga nam valja moliti za milost to prepoznati i priznati, da postanemo svjesni svojih grijeha i raskrinkamo vlastito licemjerje te se upustimo uz Božju pomoć u odvažnu borbu protiv podijeljenosti i dvoličnosti. Lijek protiv licemjerja jest iskreni susret sa samim sobom i s Bogom u dubini vlastitoga bića; upravo onako kako je to činio sv. Augustin. Pozvani smo na iskreno i trajno unutarnje obraćenje srca i pogleda, na obraćenje nutrine, po uzoru na sv. Augustina, po uzoru na njegovu iskrenost koju susrećemo osobito u njegovim Ispovijestima. Lijek je u iskrenom i otvorenom srcu iz kojeg će se onda roditi i iskrena molitva u kojoj ćemo sebe prepoznati onakvima kakvi jesmo, bez maski i glumatanja. Tada ćemo biti na spasonosnom putu prema zdravoj i blagoslovljenoj autentičnosti i vjerodostojnosti, nasuprot pokvarenosti i truleži licemjerja“, istaknuo je dr. Davor Vuković, profesor KBF-a u Đakovu i sveučilišni kapelan u Osijeku, propovijedajući o opasnostima licemjerja.

Razmatrajući evanđeoska čitanja protekle nedjelje, dr. Vuković je podsjetio „da nas Isus ozbiljno upozorava riječima koje će na koncu vremena reći nekima: ‘Ne znam odakle ste’, a tada će ovi pred vratima početi govoriti: ‘Ali Gospodine, mi smo s tobom jeli i pili, po našim si trgovima naučavao’, a Gospodin će reći: ‘Ne znam odakle ste, odstupite od mene’“. „Ove riječi su upravljene upravo onima koji su bili fizički blizu Gospodinu, koji su s njim jeli i pili, koji su ga slušali, možda su neki bili i u bližem krugu učenika, ali su zapravo srcem i djelima bili miljama daleko od Gospodina, ili su pak fizičku blizinu koristili za zemaljske privilegije i interese. Isus govori i to: ‘Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine!’, nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima. Mnogi će me u onaj dan pitati: ‘Gospodine, Gospodine! Nismo li mi u tvoje ime prorokovali, u tvoje ime đavle izgonili, u tvoje ime mnoga čudesa činili?’ Tada ću im kazati: ‘Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici!’ Ove riječi su gotovo zastrašujuće jer pokazuju kako netko može biti sasvim blizu svetoga, govoriti i djelovati u Božje ime, čak i činiti čudesna djela, ali da je zapravo daleko, da mu srce nije prožeto ljubavlju, pravednošću i dobrotom, nego da je iznutra iskvareno i sasvim daleko od Boga. Nije, dakle, dovoljno samo biti fizički blizu Isusu, nije dovoljno samo tijelom biti u Crkvi, nije dovoljno tek izvanjski biti svećenik i katolički intelektualac, već i srcem, nutrinom i konkretnim djelima ljubavi, milosrđa i pravednosti! Nije dovoljno tek zazivati njegovo ime i njim se hvaliti, već i vršiti njegovu volju i zapovijedi: boriti se protiv zla, nepravde, korupcije, laži, grijeha, u svoj i tuđe živote unositi ljubav, praštanje, pravednost, mir i dobrotu“, kazao je propovjednik, zaključujući: „Neka nas prati zagovor sv. Augustina kako bismo bili autentični i vjerodostojni, a ne licemjerni i iskvareni svećenici i katolički intelektualci. Kako bismo bili: kao oni koji Božju riječ slušaju, ali je i vrše, te je nastoje provoditi u život i u djelo; kao oni koji mole i zazivaju Gospodina, ali koji i djeluju i žive po njegovoj volji i zapovijedima; kao vjernici kod kojih vlada sklad misli, riječi i djela, koji se trude oko dobra i ne posustaju u borbi protiv zla, grijeha i grešnih sklonosti, ponajprije kod sebe samih, a onda i u društvu; kao oni koji, uz zagovor i pomoć sv. Augustina, mogu biti sol zemlje i svjetlo svijeta u vremenu i prostoru u kojemu žive“. Tijekom mise u molitvi vjernika „ukijevci“ su s dr. Vukovićem molili za plodonosan život Udruge i osobni u promicanju evanđelja i Božje riječi, za život koji će duhovnom obnovom produbiti osobni odnos s Bogom, za članove svojih obitelji i za pokojne članove UKI-ja. U misnom slavlju, čitanjem i posluživanjem oltara, sudjelovali su Nevenka Špoljarić, Žaklina Kurmaić, Maja Kenda Bubalo i Marko Lukić. Naposljetku je svima zahvalila predsjednica UKI-ja dr. Ružica Pšihistal te je zajedništvo nastavljeno druženjem i razgovorom o aktivnostima u narednoj akademskoj godini.