KBF u Splitu započeo s novom akademskom godinom 2018./19.

Euharistijsko slavlje u kapeli splitskoga Centralnog bogoslovnog sjemeništa predvodio je veliki kancelar Fakulteta splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić u koncelebraciji s dubrovačkim biskupom Matom Uzinićem, vicekancelarom Fakulteta provincijalom Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Joškom Kodžomanom, novim dekanom KBF-a prof. dr. Alojzijem Čondićem, prodekanima, nastavnicima i odgojiteljima.

Pozdravivši sve sudionike slavlja, osobito nove studente i novog dekana i prodekane, nadbiskup je naglasio da novu akademsku godinu započinju misom, moleći Duha Svetoga „da nam pomogne rasti u svom pozivu, u dobi, mudrosti i milosti“.

U propovijedi govorio je o sv. Tereziji od Djeteta Isusa, crkvenoj naučiteljici koja je u ono doba (kraj 19. stoljeća) željela studirati teologiju, a to onodobno osobito za žene nije bio običaj. Govorila je da je svećenik da bi studirala grčki i latinski kako bi što bliže bila Gospodinu i njegovoj riječi. „Ona je velika u svojoj malenosti i želi nam reći da je za kršćanski život najvažnija ljubav i poniznost, odnosno biti ljubav u srcu Crkve“, kazao je nadbiskup.

Oslanjajući se na evanđeoski tekst koji govori o tome kako je Isus uzeo dijete i postavio ga pred svoje učenike te ih pozvao da budu ponizni poput malog djeteta, pozvao ih na obraćenje. U tom je svjetlu nadbiskup naglasio „da smo potrebni obraćenja, da najčešće sami sebe najviše ugrožavamo sebičnošću, umišljenošću, ljubomorom, zavišću“. Trebamo se od toga isprazniti kako bismo se mogli napuniti Bogom, dobrotom i ljubavlju, rekao je. Studente i nastavnike podsjetio je na Pavlove riječi da samo znanje nadima, a ljubav izgrađuje. „Ljubav je znanost svih znanosti, doktorica i učiteljica života“, kazao je nadbiskup, upozorivši da im studij teologije uistinu treba biti kršćanski studij koji obrazuje i informira, ali još važnije koji formira i odgaja. Potaknuo ih je da Božju ljubav upoznavaju u Isusu Kristu i Crkvi te da im Terezijina misao: „U srcu Crkve biti ljubav“ bude program i koordinata studija.

Misno slavlje završilo je drevnim himnom Duhu Svetomu „O dođi Stvorče“, a potom je program nastavljen u velikoj dvorani Fakulteta. Prigodnu riječ nazočnima uputio je veliki kancelar Fakulteta nadbiskup Barišić i novi dekan KBF-a u Splitu prof. dr. Čondić. Zahvalivši svome prethodniku i njegovim suradnicima, dekan Čondić predstavio je svoje prodekane: prof. dr. Mladena Parlova, prodekana za znanost i dr. Antu Akrapa, prodekana za nastavu. Uime Fakulteta zahvalio je prof. dr. Luki Tomaševiću, koji je ove akademske godine otišao u mirovinu. Upozorio je na društvenu poteškoću demografske naravi koja se odražava na upise na fakultete, naglasivši „da nam je to zajednička odgovornost“. Kao KBF dužni smo uz odgojno-obrazovnu zadaću samokritički i kritički te proročki promatrati događaje oko sebe i pitati se što Bog traži od mene, Crkve i moga studija na KBF-u u Splitu. Za autentičan govor potrebna je kontemplacija i dobri međuljudski odnosi, poručio je dr. Čondić, pozvavši sve na konstruktivnu suradnju.

Lectio brevis o temi „Egzistencijalna analiza posttraumatskoga stresnoga poremećaja. Nacrt logoterapijskog pristupa“ održao je dr. Boris Vidović. Govorio je o važnosti duhovne dimenzije u čovjekovom životu, o važnosti duhovne dimenzije shvaćene u antropološkom smislu kao ono najdublje u čovjeku kao osobi, kao i o važnosti duhovne dimenzije u liječenju posttraumatskoga stresnoga poremećaja. Naglasio je da su dva cilja istraživanja: pomoću egzistencijske analize produbiti razumijevanje post-traumatskog stresnog poremećaja i na osnovu tog razumijevanja izraditi nacrt logoterapijskog pristupa liječenju PTSP-a. Govorio je i o temeljnim postavkama Franklovog pristupa, o tri stupa logoterapije (sloboda i odgovornost – antropologija, volja za smislom – psihoterapije i smisao života – filozofija). Zaključio je kako treba odgajati čovjeka za ostvarivanje smisla, za slobodu i odgovornost, za odnose s drugima, za patnju kao mogućnost osobnog rasta. Prevencija traumatičnog iskustva je duhovna dimenzija kao otpor i odnos s drugima. Kao pomoć u terapiji je ostvarivanje smisla, logoterapija.