Budi dio naše mreže
Izbornik

Književnica i dobrotvorka Marija Kumičić

Zagreb (IKA )

Predavanje dr. Szabo na "Književnoj večeri četvrtkom"

Zagreb, (IKA) – Hrvatsko književno društvo Sv. Jeronima održalo je 5. ožujka jedanaestu “Književnu večer četvrtkom”, na kojoj je drugi put u ovoj sezoni nastupila dr. Agneza Szabo i održala predavanje “Književnica i dobrotvorka Marija Kumičić”. Dr. Szabo u predavanju je istaknula vrijednosti koje je Marija Kumičić svojim životom i radom darovala hrvatskom narodu. Marija Maršić, udana Kumičić, rođena je 1863. u Varaždinu, udala se za književnika Eugena Kumičića, s kojim je imala dvojicu sinova te je umrla 22. veljače 1945. Ne nalazimo je u hrvatskim enciklopedijama, premda je tijekom cijeloga života vrlo zauzeta, kako na književnom, tako na kršćansko-dobrotvornom i humanitarnom polju. Njezine članke nalazimo u časopisima “Hrvatska vila”, “Iskra”, “Katolička Dalmacija”, “Hrvatska kruna”, “Novi vijek”, “Prosvjeta”, “Dom i svijet”, “Hrvatsko pravo” i “Hrvatski modni list”, u kojem je uređivala književni prilog “Zora”. Napisala je knjige “Put k sreći”, “Raspad obitelji”, “Valovi čuvstva”, “Pjesmom kroz život” i “Zagrebačka kuharica”, koja je doživjela više izdanja, a posljednje je objavljeno 2005. godine. Nakon smrti supruga Eugena (1904.), proživjela je kao udovica gotovo 41 godinu. U tom je razdoblju zauzeto i plodno djelovala u dvama društvima – “Hrvatska žena” i “Tomislavke”. Zahvaljujući tim društvima u Zagrebu je na Ksaveru obnovljena crkva Sv. Franje Ksaverskoga, kao i Križni put u perivoju ispred crkve. Marijinom zauzetošću postavljen je kip svećenika Frane Bulića na Marulićevom trgu u Zagrebu (1935.). Živjela je u istoj kući s bl. Ivanom Merzom na Starčevićevu trgu u Zagrebu, o čijem je svetačkom životu 1942. godine napisala svjedočanstvo koje je poslužilo u postupku njegova proglašenja blaženim. Za vrijeme Velikoga rata posvema se posvetila zbrinjavanju ratne siročadi po Bosni i Dalmaciji gradeći skloništa za njih. Marija Kumičić bila je cijelim svojim životom i djelom domoljubno usmjerena i umrla je prirodnom smrću prije prevrata, pa nije doživjela progon, ali je gurnuta u zaborav.