Usprkos svojoj rasutosti, relativnosti, subjektivnosti i iracionalnosti, suvremeni će čovjek u »Čistilištu« lako prepoznati vodič za korizmeno preispitivanje života, ističe sugovornik, koji je Danteove tercine prenio u prozu. »Dante je uistinu tako vidio i doživljavao svoju ‘Komediju’: putokazom za spasenje ljudskoga roda… Umjetnost može potaknuti i osvijestiti čovjeka da se dovine do iskupljenja«, objašnjava Petrač.

Književni tajnik Matice hrvatske u razgovoru je rasvijetlio i dva Danteova paradoksa: radost koju je pjesnik slutio u čistilišnim kaznama, kao i neprikrivenu kritiku crkvene prljavštine zbog koje je baš od Crkve primio naslov »uzvišenoga«. »Danteove optužbe na račun nekih papa ili običnih vjernika imaju svoje čvrsto opravdanje jer su svojim ponašanjem izdali i Krista i Crkvu i pretvorili ih u sredstvo za vlastite interese, zaboravivši duh blaženstava i ljubavi prema siromasima«, zaključuje Petrač.