Na komemoraciji se okupilo više od 200 studenata, nastavnika i građana. Među ostalima rektor Sveučilišta u Zagrebu Damir Boras, izabrani rektor Stjepan Lakušić i petero dekana fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Članovima akademske zajednice obratili su se dekan Fakulteta hrvatskih studija Ivo Džinić, rektor Boras te studenti Petar Šarić, Asja Bužimkić i Marina Jurčić.

Dekan Džinić rekao je da je na predavanju prije tri tjedna sa studentima razgovarao „i o izvorima antropološke problematike, odnosno razlozima intenzivnijega i dubljega promišljanja o čovjeku kao takvom“.

„Spomenuli smo kako je jedan od tih izvora i frustracija ili razočaranje kao posljedica teških životnih situacija, kao što je – između ostaloga – smrt drage osobe. Pritom smo za ilustraciju naveli citat Aurelija Augustina iz njegovih Ispovijesti, u kojem opisuje svoje osjećaje nakon bolesti i smrti dragoga mu prijatelja: ‚Od te žalosti navuče se mrak na moje srce. Što god sam pogledao, bila je smrt. I domovina mi je bila mučilište, a očinska kuća neiskazana nesreća. Što god sam nekada s njim zajednički imao, bez njega se okrenulo u strahovito mučenje. (…) Sam sam sebi postao veliko pitanje: pitao sam dušu svoju zašto je žalosna i zašto me silno uzbuđuje, ali ništa mi nije znala odgovoriti‘“, citirao je.

„Kao ni itko od prisutnih studenata na predavanju, ni sam nisam naslućivao da ćemo samo dva tjedna kasnije na najeksplicitniji mogući način doživjeti konkretizaciju spomenute situacije. I da će pritom glavni protagonist biti upravo netko od nas. Suočeni smo, poput svetoga Augustina, sa samima sobom i mnoštvom pitanja na koje je teško pronaći primjerene i zadovoljavajuće odgovore“, ustvrdio je dekan.

„Želim i molim da kroz ovu bolnu tragediju pogibije naših studenata nešto naučimo za sebe i postanemo zreliji. Sa zahvalnošću promatrajmo njihov život, koliko god kratak bio, te ih i dalje nosimo u svojem sjećanju, mislima, učimo od njih ono što su činili dobroga. Uvjeren sam da je toga mnogo! Svakako je fascinantna spremnost traženja kolege koji je nestao, a pri tom – iako ne s namjerom – i sam stradati. Neizrecivi je to gubitak, napose za obitelji, ali i za našu akademsku zajednicu i za cijeli narod, jer gubitak mladosti ima isto značenje kao kada bi se iz godine uklonilo proljeće.“, rekao je među ostalim.

Dekan Džinić govor je završio riječima sv. Augustina: „Ljudi putuju pa se dive visovima planina, divovskim valovima mora, dugim tokovima rijeka, širokom prostranstvu oceana i kružnom kretanju zvijezda, a prolaze pored samih sebe i ne čude se ničemu!“

„Neka nas ova tragedija okrene bogatstvu vlastitoga dostojanstva i jedinstvenosti. Neka nas dodatno motivira za altruizam i uzajamno razumijevanje i pomaganje. Neka nas nadahne za život u nadi i konačnom susretu sa našim voljenima!“, zaključio je.

Molitvu za pokojne studente predmolio je dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta vlč. Josip Šimunović, objavljeno je na mrežnoj stranici Fakulteta hrvatskih studija.