Konkretnost vjerskog turizma

Uoči radnog dijela, sudionici simpozija sudjelovali su u euharistiji koju je u župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije predslavio upravitelj Svetišta Gospe od Utočišta u Aljmašu preč. Tomislav Ćurić. Misom je proslavljen i spomendan Blažene Djevice Marije od Krunice.

„Hrvatska ima duboko ukorijenjen vjerski identitet i bogata je vjerskom poviješću“, istaknuo je na početku radnog dijela simpozija predstavnik Vijeća za pastoral turista i pomoraca Hrvatske biskupske konferencijei župnik u župi Koška vlč. dr. sc. Tomislav Korov. Istražujući tu temu primijetio je, da u Hrvatskoj potencijal vjerskog turizma nije do kraja otkriven.

„Vjerski turizam ne podrazumijeva samo duhovno iskustvo, nego i ekonomski čimbenik; može pozitivno utjecati na gospodarski rast mjesta u kojem se svetište nalazi“, rekao je dr. sc. Korov.

Istaknuo je četiri područja koja bi trebala činiti sinergiju za uspjeh. Infrastruktura daje poticaj razvoju vjerskog turizma (izgradnja smještajnih kapaciteta, parkirališta, otvaranje novih radnih mjesta), prati je gastronomija (lokalni proizvodi, tradicionalna kuhinja, autentična hrana, što potiče domaću prehrambenu industriju). Važna grana je i kultura (događaji, manifestacije koje privlače posjetitelje) i duhovnost (vjerski obredi, svečanosti).

Kao prepoznatljive primjere vjerskog turizma koji je obilježje i jednoga kraja naveo je Mariju Bistricu i Ludbreg ustvrdivši da vjerski turizam može doprinijeti gospodarskom rastu mjesta. Dr. sc. Korov je dodao da je potrebno promijeniti percepciju vjerskog turizma i promatrati ga kao isplativ segment.

„Sinergija zahtjeva usku suradnju između različitih dionika: vjerske institucije, lokalna vlast, turističke organizacije, lokalna zajednica“, rekao je. Pojasnio je da je Republika Hrvatska usvojila strategiju razvoja održivog turizma do 2030. godine koja podrazumijeva i očuvanje prostora, okoliša i zadovoljstvo lokalnog stanovništva. Postavio je pitanje kako lokalno stanovništvo uključiti u vjerski turizam da bi moglo opstati poslujući sa svrhom promocije svojega kraja i njegovih specifičnosti.

„Budućnost ovisi o uspješnoj suradnji. Održivi razvoj nije samo pitanje ekonomske dobrobiti. Ključ uspjeha je u kombinaciji strategije, zakonodavstva i obrazovanja.“

Franjevac konventualac iz samostana u Olimju (Slovenija) o. Jože Lampret predstavio je aktivnost svoje zajednice koja je postala prepoznatljiva diljem svijeta. Radi se o nekadašnjem pavlinskom samostanu u čijem je kompleksu jedna od najljepših baroknih crkava u Sloveniji.

Posebnost minoritskog (kako u Sloveniji nazivaju konventualce) samostana je stara samostanska ljekarna, treća po posebnosti u Europi, nakon Pariza i Dubrovnika. U samostanu u Olimju žive trojica svećenika franjevaca, jedan časni brat i jedan umirovljeni svećenik koji je osobito zadužen za posjetitelje engleskog jezika. Kompleks posebnim čine biljna ljekarna, pčelinjak i biljni vrt u kojem je oko 200 ljekovitih biljaka, a kraj svake je opis porijekla i namjene, te ljekovitost koju ima.

Brojni posjetitelji dolaze onamo po biljne pripravke i po duhovni mir. Olimje je uvršteno i u školske programe, prima i organizirane skupine, mlade obitelji, pojedince. Franjevci su ondje podigli i duhovni dom.

Fra Jože se posebice osvrnuo na freske u crkvi koje su napravljene kao slikovita kateheza, pravi biser Olimja. A Olimje svim svojim sadržajem želi reći da „od Boga dolazi svaka dobra stvar, biljka. Svevišnji je stvorio lijekove iz zemlje“. Proučavajući, pak, stare zapise na latinskom jeziku, posjetitelje poučavaju i duhovnim savjetima kako sačuvati zdrav život: doza vedrine, mira/staloženosti i umjerenost u jelu i piću.

Koliko je samostanski kompleks suživio s mjestom i učinio ga prepoznatljivim potvrđuju i nagrade: za najljepše selo u Europi 2009. i 2013. godine, te na svjetskoj razini jedna od najljepših destinacija.

„Želimo da moderan čovjek osjeti Stvoritelja bez obzira što ga pri dolasku k nama nije tražio. U svakome leži ta težnja za Bogom, a nama je pokazati put prema Njemu“, zaključio je o. Lampret.

Važnost modernih iskoraka u vjerskom turizmu kroz Interpretacijski centar Šibenske katedrale sv. Jakova „Civitas sacra“ prikazao je Valentino Dražić Celić.

„Bio je to prvi veći infrastrukturni projekt Crkve u Hrvatskoj koji je dobio potporu fondova EU, gotovo 31 milijun kuna bespovratnih sredstava“, rekao je i objasnio s kojom je nakanom napravljen centar.

„Bazirali smo se na sociološki profil – odnos Šibenčana prema katedrali koja se gradila, višestoljetnom ustrajnošću u njezinom zidanju, praćenja odricanjem težaka, plemića, svećenika… A našli smo se pred izazovom kako posjetitelja dovesti do toga da u šibenskoj katedrali prepozna i vlastiti identitet; da dodirne kamen koji je za njezine graditelje imao dušu.“

Interpretacijski centar „Civitas sacra“ bio je poticaj i povjesničarima umjetnosti da njegove elemente obrade u znanstvenim radovima. U četiri godine postojanja „Civitas sacra“ napisane su dvije doktorske radnje na Zadarskom sveučilištu temeljene na sadržaju Centra.

Dražić Celić je istaknuo da se posjetitelju obraćaju kao hodočasniku, govore o pogledu prema gore. „Šibenčani su gradili katedralu, a ona je gradila njih. Ne možeš graditi katedralu ako duh nije izgrađen. U to vrijeme izgradnje bio je drugačiji odnos prema materijalnom. Zato želimo posjetitelja potaknuti da otkrije taj genij graditeljstva – i pojedinaca, ali i njihovog zajedništva.“

„Ne bih se složila s tvrdnjom da su potencijali vjerskog turizma neotkriveni, već su prešućeni“, rekla je Rujana Bušić Srpak, nekoć nagrađivana turistička djelatnica, a danas vlasnica obrta za podršku i razvoj destinacija Sub Tuum. Niz godina radila je na razvoju različitih turističkih proizvoda, te je istaknula da je turizam interdisciplinaran. Upozorila je na opasnost da nam vjerski turizam ne sklizne u banalnost ili pak samo u isplativost. Zadržala se na konkretnim primjerima i problemu da u Hrvatskoj još uvijek prevladava koncept kako je turizam u moru i suncu, a kontinentalnom dijelu potrebna je infrastruktura.

Okupljenima je uputila i poticaj. „Moramo iskoračiti iz vlastitih dvorišta, moramo posaditi cvijet i kod sebe i kod susjeda.“ Slikovito govoreći Bušić Srpak je podsjetila da vjernici imaju odgovornost i obvezu pomoći drugima i pokrenuti se, ne čekajući da ih netko drugi pogurne.

Postavila je pitanje prisutnosti hrvatske ponude vjerskog turizma na inozemnim sajmovima. „Sinergiju ne treba potaknuti neko drugi, nego mi“, istaknula je.

Prikazala je i mogućnost kako u jednom malom selu, s „Junacima svoga doba“ (autor Andrija Matić) osmisliti pješačku rutu s duhovnim nagovorima, te potaknuti na povezanost čovjeka i prirode, čovjeka i rada.

„Trebamo se prilagoditi potrebama suvremenog čovjeka, biti dovoljno otvoreni da ljudi to prime na način koji mogu i koji im je potreban“, zaključila je Bušić Srpak uz poticaj da je poželjno da su crkve otvorene cijeloga dana, jer vjerski život čine i tihi molitelji poput naših baka u čijoj se molitvi krunice i žuljavim rukama zrcali cijela povijest jednog života, kraja i njegovih stanovnika.

Jedinstven primjer prvog hrvatskog katoličkog hotela predstavio je lazarist o. Filip Vicić, župnik Župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Novigradu na Dobri. Ispripovjedio je povijest nastanka Pastoralnog centra sv. Vinka Paulskog koji je postao Hotel „Vincentium“ s tri zvjezdice. Gradio ga je sa župljanima iseljenicima tijekom četiri godine, a prije početka poslovanja lazaristi su registrirali trgovačko društvo i 2014. godine hotel je počeo s radom.

Danas hotel osigurava egzistenciju za osmero zaposlenika, kao i za šestero zaposlenih u Hostelu „Vincentium“ u Gornjem Vrapču u Zagrebu.

O. Vicić je pojasnio koliko je napora uloženo u promociju ovakvog smještaja, kako se došlo do željenih posjetitelja (primjerice među Poljacima koji putuju u Međugorje, a potom su se usmjerili i prema Češkoj, Slovačkoj, Austriji, Mađarskoj) i što sve jedna od najstarijih župa posvećenih Djevici Mariji na prostoru Crkve u Hrvata može ponuditi na svojem prostoru.

Po njegovom mišljenju, „cilj vjerskog turizma je zadržati hodočasnike što je moguće duže u jednom mjestu, ali i međusobnim povezivanjem sa sličnim sadržajem proširiti im ponudu, a što se nas tiče, međusobno se umrežiti. Potrebni su nam hodočasnici koji se neće zadržati samo jednu noć. Neka dožive duhovni mir, to neka bude na prvom mjestu.“

U posljednjem izlaganju predsjednik Kršćanskog poslovnog kluba Krešimir Prevendar predstavio je Virtualni vodič sv. Foške u Vodnjanu, nekoć poznatom kao Jeruzalem u malome. Pokazao je primjer integriranja nove tehnologije za koji je važno stvarati timove, a sadržajno uputiti na detalje koji privlače pažnju. Ustvrdio je da je i u takvim projektima potrebno povezivati i crkvenu i lokalnu zajednicu.