Korizmena duhovna obnova Caritasovih volontera Pakračkog dekanata

Sudjelovalo je četrdesetak volontera, a duhovnu obnovu je predvodio vlč. Josip Marić, župnik iz Đulovca. Sve je na početku pozdravio župnik Župe Presvetog Trojstva vlč. Ivan Popić, rekavši kako je duhovna obnova za Caritasove volontere nastala kao plod promišljanja svećenika iz župa Pakračkog dekanata da, osim organiziranja karitativnog djelovanja u župama, posebno u programu FEAD koji vodi Caritas Požeške biskupije, ne ostane samo na organizaciji pomoći potrebitima nego da i volonteri u župama učvrste svoje opredjeljenje za služenje u Caritasu koji je izraz kršćanske ljubavi prema svakom čovjeku koji je u potrebi.

Duhovna obnova, spomenuo je župnik Popić, „ima za cilj promišljanje o našem djelovanju, da vidimo na kojoj smo to razini života s obzirom na naše služenje u župnim zajednicama te u odnosu prema onima kojima smo kao Crkva poslani”. Spomenuo je kako „danas želimo zaviriti u svoje srce, provesti intenzivnije vrijeme sa Gospodinom Isusom i po njegovu primjeru služiti drugima”. Pozdravio je volontere iz daruvarskih župa Presvetog Trojstva i sv. Antuna Padovanskog, Sirača, Badljevine, Končanice, Dežanovca i Lipika te voditelja duhovne obnove, đulovačkog župnika Josipa Marića, zahvalivši svim volonterima za sve ono što čine u karitativnom služenju. Poželio je da duhovna obnova donese i obilne plodove u srcu svih volontera kako bi još snažnije radili na karitativnom poslanju Crkve u župama.

Uvodeći u razmatranje vlč. Marić je spomenuo kako je kao nit vodilju uzeo tekst iz Lukina evanđelja s posebnim naglaskom na rečenicu „Tko je moj bližnji?“. Spomenuo je kako živimo u društvu u kojem su dobrota, milosrđe i ljubav izgubili na svojoj važnosti te su ljudi danas sve hladniji, sebičniji, zaposleniji i užurbaniji, a rijetkost je da čak i susjedi ne pomažu jedni drugima, dok se djecu često i poučava da žive tako kao da u životu neće trebati nikoga osim sebe. Međutim, naglasio je vlč. Marić, „dok sebe opravdavamo da smo dobri ljudi jer nikome ne činimo zlo, zaboravljamo da smo loši ljudi jer ne činimo dobro jedni drugima”.

„Vodeći se stavom i načinom djelovanja milosrdnog Samarijanca, možemo obnoviti svijest o vlastitoj upućenosti na svoje bližnje te nam ova prispodoba može biti nacrt obnove društva u kojem živimo. Prispodoba nas uči ispravnim stavovima i poziva na promišljanje o vlastitom ponašanju, govori o čovjekovu milosrđu pred bližnjim koji je u potrebi i nemamo izgovor, opravdanje zbog rase, vjere, kulture, sigurnosti i drugih faktora našega svakodnevnog života da bližnjem ne iskažemo milosrđe”. Spomenuo je kako tu praktičnu ljubav u župnim zajednicama najbolje svjedoče Caritasovi volonteri koji su jedna od najvažnijih karika u životu jedne župne zajednice, jer po volonterskom služenju Bog nije daleko, prilazi u svakom čovjeku koji je u potrebi.

Naglasio je i opasnosti u koje se često ljudi znaju uljuljati te činiti dobro drugima zato da bi im drugi pljeskali, fotografirali i na taj izvanjski način često njeguju svoju taštinu i oholost te postaju poput farizeja koji svoja djela čine samo zato da bi ih ljudi vidjeli i hvalili.

Podsjetio je na početak korizme i liturgijska čitanja u kojima nas Isus poziva da svoja dobra djela činimo u skrovitosti jer onaj koji očekuje da drugi hvale njegova dobra djela samim time umanjuje dobra djela koja čini. „Naša dobra djela proizlaze iz naše kršćanske opredijeljenosti, vjere u Isusa Krista te kad god prilazim čovjeku koji je u potrebo prilazim Isusu Kristu”, nastavio je vlč. Marić te je potaknuo volontere da čuvaju svoja djela od taštine, samodopadnosti, samozadovoljstva.

Spomenuo je primjer sv. Terezije od Djeteta Isusa koja je rekla: „Koliko poniznosti, toliko sreće“, naglasivši kako je poniznost svojevrsni „konzervans” koji čuva dobra djela. Zamolio je da Blažena Djevica Marija, najvjernija Isusova učenica, pomogne svakom volonteru kročiti putem velikodušne ljubavi prema drugima i pomogne im živjeti najvažniju zapovijed koju je ostavio Isus Krist – ljubav prema Bogu i prema bližnjemu.

Nakon razmatranja uslijedila je molitva krunice i litanije sv. Josipu u župnoj crkvi Presvetog Trojstva, misa te euharistijsko klanjanje. Duhovna obnova je završena zajedničkim druženjem u prostorima Pastoralnog centra.