Prvoga dana fra Damir je u dopodnevnim i poslijepodnevnim satima vodio pokorničko bogoslužje i misu u filijali u Rakitovici. U večernjim satima je u crkvi sv. Mihaela arkanđela u Donjem Miholjcu ispovijedao vjernike i slavio euharistiju. Nakon mise imao je nagovor i vodio klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu.

Drugoga dana na svetkovinu Blagovijesti predvodio je misu u Rakitovici i dvije mise u Donjem Miholjcu te ispovijedao vjernike prije misa. Fra Damir je na večernjem euharistijskom slavlju na kojem je pjevao župni zbor „Sv. Cecilija“ između ostalog rekao: „Ova vremena su teška za nas kao što su neka druga vremena bila teška tadašnjim ljudima. Potrebna nam je zato pomoć neba. Sami smo nemoćni, potrebna nam je pomoć unatoč svoj silnoj tehnici kojom smo okruženi. Čovjek se zapravo nikad nije više bojao nego što se boji danas, sjetimo se samo pandemije u protekle tri godine. Bojimo se za svoj život, za život i zdravlje svoje djece i svojih najmilijih. Pokušavamo se riješiti toga straha ali postoji samo jedan koji nas može riješiti straha, a to je Bog, jer nas je On sazdao i zna kako liječiti naš strah.

Anđeo Gabrijel se javlja Mariji i kaže: ‘Ne boj se Marijo!’. Taj Marijin strah nije bio kao naš strah, to je bio zdravi, lijepi strah. Da ne bismo imali straha moramo imati Duha Božjega u sebi. Sedam je darova Duha Svetoga, sedmi je strah Božji. Čovjek koji ima strah Božji ne boji se ničega i obrnuto – čovjek koji se ne boji Boga boji se svega pa i svoje vlastite sjene.

Vjernik je čovjek koji se nikoga ne boji jer jedini strah u njegovu srcu je da ne uvrijedi Boga. Kada se bojimo i borimo za materijalni uspjeh pitajmo se: ‘gdje je strah da sačuvam dušu da ona ne propadne?’. Kada toliki mladi odlaze u bijeli svijet tražeći kruh neka se upitaju: ‚Idem li u bijeli svijet da spasim dušu svoju?‘. Danas je potrebno da se u naša srca vrati strah Božji. I Marija je imala taj strah da Boga ne uvrijedi. Je li tako s nama danas? Mi se svega bojimo ali se Boga više ne bojimo.

Padnimo na koljena i molimo za ovu državu i ovaj narod. Sve što je nekada bilo normalno danas više nije. Ljudi su prije puno više molili. Vratimo taj plemeniti, lijepi strah Božji u svoje srce, budimo poput Marije. O kada bi se strah Božji vratio u naše institucije, da se potresemo od svetog straha. Molimo na tu nakanu!

Prva zadaća roditelja neka bude molitva za djecu, ne samo za dobro zdravlje i uspjeh u životu već i da imaju strah Božji. Druga stvar na koju se želim osvrnuti je vlastita volja koje se teško odričemo. Ona je, na žalost, nekada najkraći put za našu propast jer mi često mislimo da je naša volja važnija od volje Božje. Molimo da bude volja Božja u našem životu kako stoji u Očenašu.

Vršimo Božje zapovijedi, slušajmo glas Duha Svetoga. Čitajmo Sveto pismo u našim obiteljima jer to znači slušati volju Božju i Isusov glas. Đavao je rekao da želi vršiti svoju volju, a ne Božju, pa i naši praroditelji su vršili svoju a ne Božju volju. Budimo povezani s Duhom Svetim jer kako ću slušati Isusov glas ako nemam Duha Svetoga u svom srcu. Važno je biti povezan sa Duhom Svetim i moliti se Mariji i učiniti posvetu obitelji Blaženoj Djevici Mariji i njezinu Bezgrješnom Srcu“, zaključio je fra Damir. Uslijedilo je klanjanje za sve župljane.

Trećeg dana duhovne obnove fra Damir je predvodio mise u 9 i 11 sati. Na kraju je zahvalio svima koji su ga pratili, a naročito zboru mladih „Agape“ koji je pjesmom pratio klanjanje u petak i subotu. Predvoditelj je zamolio mlade da budu ustrajni u ljubavi  i  vjernosti Crkvi u ovim vremenima: „Ustrajte, ustrajte, jer kako je rekao jedan svetac – nećemo valjda zbog Jude okrenuti leđa Isusu“.

Na kraju euharistijskog slavlja u 11 sati župnik preč. Josip Antolović je zahvalio fra Damiru na svemu što je učinio u protekla tri dana, a vjernicima na odazivu duhovnoj obnovi koja je priprava za proslavu Uskrsa. Župljani su imali priliku nabaviti i knjigu fra Damira Pavića „Na svetost pozvani“.