Korizmena duhovna obnova vjeroučitelja Porečke i Pulske biskupije

Voditelj duhovne obnove bio je duhovnik u pulskom Biskupijskom misijskom sjemeništu „Redemptoris Mater“ vlč. Josip Kolega. Nazočilo je sedamdesetak vjeroučitelja kojima se na početku obratio vlč. mr. Maksimilijan Buždon, predstojnik Katehetskog ureda.

Nakon molitve duhovni nagovor „Korizma – odgoj za rast u vjeri“ vlč. Kolega počeo je citirajući njemačkog filozofa Herberta Schnädelbacha i njegovu radikalnu kritiku kršćanstva. On u svojoj knjizi „Sedam urođenih mana jedne zastarjele svjetske religije“ zastupa tezu da je „kršćanstvo već doživjelo svoj kraj u suvremenom svijetu, a da ono toga uopće nije svjesno. Kršćanske crkve više zapravo i nemaju ništa specifično kršćansko za reći.“ Po njemu je „kršćanstvo doista imalo pozitivan utjecaj na našu kulturu, ali i da se njegova moć na koncu iscrpila ili je samo prešla u energiju profanog humanizma.“ Nadalje, zbori ovaj filozof, „posljednja služba kršćanstva čovječanstvu bila bi njegovo izumiranje jer samo bi se tako prokletstvo kršćanstva moglo pretvoriti u blagoslov.“ Ovu stvarnost vjeroučitelji na svojim „borbenim položajima“ jako dobro vide i osjećaju, jer suvremenom čovjeku kršćanstvo je stvar prošlosti, rekao je predavač. Govorio je zatim o značajkama post-milenijalaca prema istraživanjima prof. dr. sc. Nataše Rupčić. Specifične značajke post-milenijalaca kao ljudi rođenih od 1996. godine nadalje određuje njihova stopljenost s informacijsko-komunikacijskom tehnologijom, konzumacija velikoga broja informacijskih sadržaja, stalno su u pokretu, njima je sve dostupno i moguće jednim „klikom“ što dovodi i do mnogih nepovoljnih značajki i na području religije, istaknuo je predavač. Njima je, također, komuniciranje putem tzv. „društvenih mreža“ temeljni način druženja. S obzirom na njihovu veliku usmjerenost na tehnologiju, posebno mobilne uređaje, jedna od ključnih značajki post-milenijalaca je manjak koncentracije, odnosno usredotočenosti, nema dubljeg ulaska u problem, jer „klik“ rješava sve. Raspoložive sadržaje pretražuju stihijski, konzumiraju ih površno te brzo gube interes budući da se neprestano pojavljuju novi sadržaji. Kakva je stvarnost vjeroučitelja pred ovom situacijom postmodernog, pragmatičnog, virtualnog mladog čovjeka? Vjeroučitelj unutar školskog sustava nudi stvarnost koja više nije „in“. Školski sustav sam „gasi“ ljepotu navještaja Isusa Krista, a vjeroučitelja se najčešće doživljava samo kao „bankomat za petice“. Predavač je nadalje na primjeru jerihonskog slijepog prosjaka Bartimeja govorio „o osobnom odnosu vjeroučitelja s Kristom, o našem kršćanskom životu.“ Prvo sredstvo evangelizacije prema papi Pavlu VI. je svjedočanstvo izvornoga kršćanskog života. „Suvremeni čovjek radije sluša svjedoke, nego učitelje; ili, ako sluša učitelje, sluša ih zato što su svjedoci“, kaže Pavao VI. u Evangelii nuntiandi. Crkva će i danas evangelizirati svijet ponajprije svojim ponašanjem, življenim svjedočanstvom vjernosti Isusu Kristu, jednom riječju svetošću, naglasio je vlč. Kolega. Naš motor je vjera koja se stalno gradi, koja mora stalno rasti, vjera raste ili je nema. Navještaj vjere mora krenuti iz srca koje vjeruje, nada se i ljubi, srca koje se klanja Kristu i vjeruje u snagu Duha Svetoga. Korizma je novi početak. Kršćanin je pozvan vratiti se Bogu svim srcem, što je nadalje protumačio na primjeru vjere slijepog prosjaka Bartimeja. Govorio je također o granama sedam glavnih (smrtnih) grijeha.

U drugom dijelu susreta voditelj županijskog stručnog vijeća Domagoj Matković održao je radionicu „Biblijski tekst u nastavi i uzajamna pomoć u nastavi vjeronauka“ pokazavši primjer metode rada s biblijskim tekstom.

Uslijedilo je pokorničko bogoslužje i prigoda za sakrament pomirenja te misno slavlje koje je predvodio vlč. Kolega u zajedništvu s nazočnim svećenicima.