Obnova je započela nagovorom u sjemenišnoj kapeli te križnim putem, a nastavila se izmjenom molitvenih točaka, nagovora te vremena u kojemu su bogoslovi bili pozvani, u šutnji, u svojim sobama promišljati i meditirati nad izloženim temama.

Kao glavna tema obnove protezao se pojam metanoje (grč. μετάνοια), posebice prikazan na liku starca Zosima, iz djela „Braća Karamazovi“ ruskog realista Fjodora Mihajloviča Dostojevskog. Obnova je završila pokorničkim bogoslužjem i prilikom za ispovijed. Tijekom pokorničkog bogoslužja mons. Karlo pozvao je bogoslove da preispitaju sebe i „plodove“ kojima „rađaju“ kroz prispodobu o usahloj smokvi ( usp. Lk 13, 6 – 9).

Ovom godišnjom, korizmenom, duhovnom obnovom bogoslovi su se na poseban način pripremili za nadolazeći vrhunac kršćanskoga života, slavlje Muke i Uskrsnuća Gospodnjeg.