Euharistijsko slavlje, uz koncelebraciju svećenika iz svih dekanata biskupije, predvodio je mjesni biskup Ivan Štironja.

Hodočašće je počelo pokorničkim bogoslužjem koje je uime vjernika Buzetskog dekanata predvodio župnik Lanišća i Roča Josip Mašina. Govoreći o uzrocima i posljedicama grijeha, vlč. Mašina potaknuo je hodočasnike da pristupe sakramentu pomirenja i iskoriste hodočašće u pulsku katedralu kao prigodu za dobivanja potpunog oprosta u Jubilejskoj godini.

Nakon prigode za ispovijed, uslijedila je pobožnost križnog puta koju su predvodili vjernici Pazinskog dekanata. Dekan Mladen Matika predvodio je pobožnost, dok su uz pojedinu postaju križnog puta tekstove čitali hodočasnici.

Osvrćući se na liturgijska čitanja Četvrte korizmene nedjelje, biskup je rekao kako ona učvršćuju radost pomirenja s Bogom. Obraćenje je središnja poruka korizme, a pomirenje nas poziva da prepoznamo razornu snagu grijeha, kao i još nadmoćniju snagu pomirenja s Bogom, odnosno s braćom i sestrama, protumačio je.

„Koristeći riječi sv. Pavla mogli bismo reći da pomirenjem staro umine a novo nastane. Pavao pomirenje naziva službom; što znači da to nije tek neki čin, nego je to služba onih koji hode s Kristom i u Kristu. Kršćanin je posrednik pomirenja. Stoga, raspirujmo mir i pomirenje, a ne nemir i neprijateljstvo“, potaknuo je biskup.

Citirajući prvo čitanje iz Jošuine knjige „Danas skidoh s vas sramotu“ rekao je kako je grijeh, osobni i kolektivni, najveća sramota bilo kojega pojedinca ili naroda. Grijeh udaljava čovjeka od čovjeka, i čovjeka od Boga te ga čini nesretnim beskućnikom u vlastitom domu i strancem u vlastitoj zemlji, pojasnio je.

Govoreći o evanđeoskom odlomku, biskup je istaknuo osobine Oca: dobar, pravedan, mudar, razuman, milosrdan; Otac pun strpljivosti i ljubavi, otac beskrajnog i bezuvjetnog praštanja. „Ovo su osobine našega Nebeskog Oca, koji čeka povratak svakoga svoga djeteta, uvijek radosna srca, bez obzira koliko smo grešni. Povratak kući s nestrpljenjem iščekuje, a svaki odlazak u njegovu srcu stvara nemir i bojazan da nam se zlo ne dogodi“, dodao je.

Središnja poruka prispodobe je neizmjerna Očeva ljubav koja „ne dopušta sinu izreći riječi isprike. Pusti isprike, pusti prošlost, važan je sadašnji trenutak povratka i ponovne blizine u zagrljaju“, kazao je biskup.

Dobri otac ostaje vjeran svojim očinskim osobinama i kvalitetama, premda nakon povratka izgubljenog i ponovno nađenog sina Otac gubi starijega sina, koji nije svjestan važnosti blizine i dobrote Očeve, no ne popušta u ljubavi bez obzira kako se djeca ponašaju. „Zato do kraja svijeta ova prispodoba ostaje nezamjenjiva slika Očeve ljubavi i dobrote prema kojoj se moraju ravnati svi očevi i majke, svi sinovi i kćeri, svako dijete i roditelj“, zaključio je biskup Štironja.

Pjevanje tijekom pobožnosti i euharistijskog slavlja predvodio je udruženi zbor iz više župa pod vodstvom s. M. Monike Ikić i orguljašku pratnju Sandra Cerovca, a misna čitanja čitali su vjernici Pulskog dekanata.