Dan: Za kakve blagoslove i dobrobiti kršćana i svih ljudi dobre volje se ovih dana Vi, svećenici i vjernici molite, što je to što nam je najpotrebnije, kako pojedinačno, čovjeku na individualnom planu, tako i uopće, čovječanstvu na Planetu?

Mons. Štironja: Ponajprije bih želio naglasiti da je Uskrs najveća kršćanska svetkovina s posebnom porukom novosti života. Isus je prešao iz smrti u besmrtan život – tijelom je uskrsnuo, što posebno označava sveto Vazmeno trodnevlje, a to je vrhunac i vrelo svih liturgijskih slavlja koja Crkva slavi tijekom liturgijske godine. Pobijedio je svako zlo i smrt te svojom ljubavlju, milosrđem i praštanjem označio početak novoga vremena i života, kao i novi pristup međuljudskim odnosima. Postavlja nove temelje tih odnosa a to je milosrđe, praštanje, pomirenje i ljubav. Tu je filozofiju pomirenja potvrdio i u trenutcima najveće muke na Križu: Oče, oprosti im jer ne znaju što čine. Svojim je mučiteljima i ubojicama načelno oprostio i sve pozvao da sudjeluju u njegovu djelu otkupljenja kajanjem zbog grijeha i svojim dobrim djelima.

Na pitanje koje ste postavili: Što nam je najpotrebnije, odgovor je za kršćane vjernike jednostavan, kratak i jasan: Čovjeku je najpotrebnije spasenje duše, osigurati duši vječni mir, spokoj i radost u vječnosti. Ako to osiguramo, onda smo osigurali i uskrsnuće tijela o Sudnjem danu. To bi trebala biti preokupacija i molitva svakoga kršćanina i svakoga dana. Ni u kojem slučaju cijena spasenja, ma koliko bila, ne smije biti upitna. Najizvrsniji put do spasenja duše jest vjera u Krista, provođenje u život njegovih evanđeoskih uputa, svakodnevno druženje s njim u molitvi. Možemo to reći i ovako: prakticiranje Kristove ljubavi, praštanja i milosrđa, što nam donosi unutarnji mir i radost. Kršćani imaju potrebu za duhovnim te im zato nije najvažnije „imati“, tj. materijalno se bogatiti, nego im je najvažnije „biti“, ponajprije biti i ostati dijete Božje do kraja zemaljskoga života. To je u skladu s Isusovom porukom: Ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko (Mt 18,3). Stoga je neprihvatljivo za nas kršćane da život svedemo samo na tijelo i tjelesno blagostanje.

Poruka je Uskrsa jednostavna: Postoji i za naše tijelo novi vječni život na koji nas poziva uskrsli Isus. U vrijeme muke i smrti Kristove na Križu, apostoli – učenici Isusovi, bili su u panici i strahu. Zato se Isus nakon svoga uskrsnuća najprije ukazuje njima – apostolima s pozdravom: „Mir vama“. Mir je najveći dar ljudskome srcu, to je potrebno svakomu čovjeku, a vječni život najveći dar čovjekovoj duši i čovjekovu tijelu na svršetku svijeta. Nije li to nešto divno: živjeti vječno i sretno: dušom i tijelom. Novi život za nas kršćane započinje krštenjem. Zato se u noći bdjenja uoči svetkovine Uskrsa blagoslivlja voda te katekumeni – pripravnici za krštenje primaju sakramente kršćanske inicijacije. Voda označava život, kao što i uskrsno jaje upućuje na rađanje novoga života.

Dan: Šta nam kroz Vašu viziju poručuje Uskrsli Krist ove 2022. godine?

Mons. Štironja: Isusova je poruka svake godine ista. I ona se ponavlja kroz liturgijska slavlja tijekom godine. Crkva snažnim znakovljem i dinamikom liturgijske godine sve to uprisutnjuje i posadašnjuje. Zato je važno prakticiranje liturgijskih slavlja koje Crkva nudi, kako bismo što bolje upoznali svoju kršćansku vjeru. Nažalost, to mnogi ne razumiju te na svoj način tumače praksu Crkve i sve svode na tradiciju, a vjera je život, dinamično i živo prihvaćanje Kristova evanđelja u svoj svakodnevni život, vjera je svakodnevno svjedočenje Kristova novog života, mira i ljubavi. Dakle, poruka uskrsloga Krista i ove 2022. je punim plućima živjeti kršćansku ljubav i milosrđe, praštanje i pomirenje, vjeru i nadu, to je put do pravoga mira i radosti u nama i oko nas. I to je put spasenja duše nakon smrti, i uskrsnuća tijela kada dođe Božji dan.

Dan: Kako vidite vjerski život u gradu Kotoru, na tragu stoljetne tradicije zajedničkog bivstvovanja – je li dovoljan „suživot“ ili je potrebno mnogo više?

Mons. Štironja: Živimo u svijetu kad se jako naglašava tolerancija, podnošljivost. To je dobro. Ali je samo to porazno za nas kršćane kojima je Učitelj zapovjedio ljubav kao mjerilo ljudskih međuljudskih odnosa. Kršćansko opredjeljenje, po primjeru Krista – Učitelja jest ljubav. Već sam spomenuo da je Isus raspet u mukama na križu zagovarao svoje neprijatelje i molio Oca da im oprosti. I sama činjenica da nas je pozvao da praštamo svojim neprijateljima potvrđuje da je njegova logika utemeljena na nadnaravnim principima jer to čovjeku nikada ne bi palo na pamet. Dakle, put kršćanina je kršćanska ljubav, a život, onaj koji nam Krist nudi kao svoj put, koji vodi cjelovita čovjeka u vječnu istinu i vječni život: Ja sam Put, Istina i Život (Iv 14,6).

Dan: Brojni „miješani brakovi“ kako u prošlosti, tako i danas, nositelji su te ljubavi i poštovanja kroz uzajamne odnose, odgoj djece, poštovanje prijatelja, slavljenje dva Božića, dva Uskrsa, dva blagdana sv. Nikole…U kojoj mjeri Crkva može poticati i olakšavati sklapanje takvih brakova, kumstava, a ne sputavati ih?

Mons. Štironja: Pitanje „miješanih brakova“ i slavljenje dva kalendarska Božića, dva kalendarska Uskrsa… zaista upućuje na mogućnost jedinstva u različitosti. No, valja imati na umu da je temeljno kršćansko polazište jedinstvo i zajedništvo. Evanđelist Ivan donosi „svećeničku molitvu“ u kojoj Isus moli za sve one radi kojih je poslan u svijet. „Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu koje si mi dao: da budu jedno kao mi“ (Iv 17, 11). Ideal je dakle biti jedno u Bogu. Zato, ne može biti ideal slaviti dva Božića i dva Uskrsa. Ideal je slaviti zajedno Božić i Uskrs, ali slavljenje dva Božića i dva Uskrsa može biti dobar put do zajedničkoga slavlja jednoga te istog Božića i jednoga te istog Uskrsa, na slavu i hvalu jednomu jedinomu Bogu. Katolička Crkva na čelu sa svojim učiteljstvom jako naglašava ekumenizam odnosno jedinstvo doktrinarno, liturgijsko i upravno do kojega bi trebao dovesti ekumenski put.

Katolička Crkva ima svoj Zakon, pravne okvire u kojima se kreće. Tako postoje zakoni i kad je u pitanju mješovita ženidba. Ti su zakoni obvezujući za cijeli katolički svijet. Zato se kod katolika ne može zakonski dogoditi da se netko tko je kršten u Pravoslavnoj Crkvi ponovno krsti, hoću reći pojam „prekrštavanje“ koji se čuje, pojam je potpirivanja razdora i netrpeljivosti, jednostavno ispolitizirana i nedobronamjerna terminologija.

Dan: Jeste li zadovoljni statusom vjerske zajednice rimokatolika u Crnoj Gori, posebno u Boki kotorskoj, gdje ih je najviše, potom u Tuzima, Baru…Kako ocjenjujete suradnju s vjerskim zajednicama – islamskom, židovskom, pravoslavnom (SPC); Kakav je odnos svećeništva Biskupije s svećenicima Srpske pravoslavne Crkve u Kotoru?

Mons. Štironja: Postoje susreti i pokušaji zajedništva na svim razinama. Zajedništvo je dinamična kategorija i uvijek može biti bolje i moralo bi težiti prema boljemu. A može biti bolje samo ako ga se gradi na dobrim temeljima istine i pravde. Vjerske su zajednice vrlo važna karika u izgradnji boljega društva. Katolička Crkva je kroz svoju višestoljetnu prisutnost na ovim prostorima dala i daje svoj veliki doprinos. To potvrđuje i golema baština s kojom je ušla u nove granice današnje Crne Gore. Suradnja na svim područjima uvijek može biti bolja. Što se tiče kršćanskih zajednica, mislim da bi za sve trebalo vrijediti pravilo: Što smo bliži Isusu, bliže smo jedni drugima. Osobno mislim da bismo više pridonijeli izgradnji boljega društva ako bismo poslušali Kristovu riječ: Istina će vas osloboditi (Iv 8,32). Morali bismo još više poraditi na međusobnom uvažavanju, iskrenosti i istinoljubivosti. Ne bismo se smjeli gledati samo pod političkim profilom.

Dan: Poznato nam je da su pokrenuti brojni sudski postupci u vezi restitucije, vraćanja imovine Kotorskoj biskupiji – koliko toga je riješeno, a šta je još uvijek „tvrd orah“ za konačno rješenje, uvažavaju li sudske vlasti Crne Gore Vaša potraživanja?

Mons. Štironja: Povrat imovine je osjetljivo i važno pitanje. To je ispit na koji su pozvane sve strukture vlasti na svim razinama. Ispit bi trebali položiti jer je to i moralno pitanje. Katoličkoj Crkvi je jako puno imovine nepravedno oduzeto. Ako govorimo o gradu Kotoru, onda se tu radi o više crkava, samostana, i ostalih građevina u koje su bile smještene razne crkvene ustanove. Dobro bi bilo sjesti i vidjeti što je Katoličkoj Crkvi od posebna interesa, bolje rečeno od vitalne važnosti. Time bi se pokazalo da Država sa svojim strukturama vrednuje svu tu kulturnu baštinu Katoličke Crkve te da je spremna pomoći da se sačuva njezin identitet i njezino vlasništvo. Vidimo u povijesti: državni sustavi prolaze, Crkva ostaje. Pred nama je velika zadaća, mukotrpan i skup posao, i nimalo lagana borba pa i zbog, puno puta, nelogičnih zakona i pravila igre.

Dan: U ozračju Uskrsa, šta biste poručili mladima koji odrastaju u novoj eri s pandemijama, ratovima?

Mons. Štironja: Gospodin je Isus rekao: Što koristi čovjeku da čitav svijet stekne a dušu svoju izgubi (Lk 9,25); a ako izgubi dušu, izgubio je i tijelo za svu vječnost. I mladima i svima bih rekao: Ne gubimo nadu i vjeru, utemeljenu na poruci uskrsloga Krista: ljubav koju Isus širi s Križa ima posljednju riječ u njegovu uskrsnuću: Mir vam svoj dajem. Probudimo u svom srcu kršćanski duh na temelju Kristova Evanđelja i budimo sigurni da će se društvo početi mijenjati. Kao kršćani imamo što svijetu ponuditi, to nam je zapravo i dužnost da svijetu i društvu darujemo nešto novo, utemeljeno na kršćanskoj vjeri, nadi i ljubavi. Laganim koracima, pa makar bili i sitni, može se daleko stići i puno učiniti. Ono što se brzo i bez napora stekne, kratka je vijeka. Koristim ovu prigodu čestitati svim vjernicima katolicima koji ovih dana slave svetkovinu Uskrsa, kao i pravoslavnima koji se pripremaju proslaviti Uskrs po julijanskom kalendaru. Svima bilo sretno i s Božjim blagoslovom.

(Intervju biskupa Štironje s novinarkom Mirjanom Draganovom Popović objavljen je u Danu 18. travnja 2022. na str. 10. Kako je objavljeni intervju znatno skraćen te ne prenosi cjelovito biskupovu poruku, na službenoj stranici Kotorske biskupije objavljen je cjeloviti tekst intervjua s izvornim pitanjima i odgovorima).