Prije mise, hodočasnici iz Jastrebarskog dekanata i župa Vukovina, Brdovec, Rozga, Kraljevec na Sutli i Trešnjevka, zajedno s domaćim vjernicima, molili su križni put na otvorenom.

Na početku euharistijskoga slavlja, sve prisutne pozdravio je domaći župnik vlč. Ivan Vučak.

Vlč. Ocvirk započeo je homiliju podsjećajući na riječi sv. Augustina: „Kasno sam te uzljubio, o Ljepoto uvijek stara i uvijek nova, kasno sam te uzljubio“ rekavši da time sv. Augustin priznaje da je kasno došao do spoznaje da je Bog sve i da je u Bogu sve. Podsjetio je također na Augustinove riječi da je nemirno čovjekovo srce dok se ne smiri u Bogu. „U svakome od nas kao Božjem stvorenju utisnuta je čežnja za Bogom. I puni smisao ispunjenja našega života je jedino u Bogu – biti s Bogom. Dok smo na ovome svijetu, težimo biti s njime kako bismo se u punini našega života, u preobrazbi našeg života nakon smrti, našli u Bogu“, naglasio je propovjednik.

Osvrćući se na naviješteno čitanje iz Knjige o Jobu, rekao je da ono progovara o zamci u koju čovjek može upasti. „Kaže on: Što je to život? Ujutro se budiš da bi razmišljao o tome kad ćeš ponovno navečer ići leći. Navečer kad se spremaš na spavanje, razmišljaš o tome kad ćeš ponovno ustati. Često nam se dogodi da nam se život svodi na kuću i posao, na radnje koje svakog dana opetovano ponavljamo. I možemo si postaviti pitanje kao što je to Job postavio, ima li to smisla? Koji je smisao mog života?“, poručio je vlč. Ocvirk te aktualizirao spomenuti tekst.

„Ono što nedostaje Jobu, a ono što mi imamo je spoznaja Isusa Krista. Onoga koji želi biti temeljem i smisao našega života“, poručio je te ustvrdio da je Krist temelj, nada i smisao čovjeka i da svako djelovanje treba proizlaziti od Isusa Krista i u njemu imati svoj vrhunac. „Smisao našega života je da naše djelovanje bude poput Kristova djelovanja, da se može Krist u nama i po nama proslaviti. U svakom trenutku. I kad ustajem i kad liježem. I kad radim i kad spavam i kad drugujem s drugima i kad sam sâm. Da se u svemu proslavi Bog. To je smisao našega života i drugog smisla nema. I ako u tome pronađemo našu životnu radost, onda možemo učiniti ono što kaže apostol Pavao u današnjem drugom čitanju – naviještati evanđelje“, kazao je propovjednik te dodao da je evanđelje „radosna vijest da smo spašeni, da smo otkupljeni, da je netko za nas dao plaću našega otkupljenja, a to je Isus Krist“.

Potom je poručio da je kršćanin čovjek nade jer „mi imamo povlasticu koju nije imao Job, a to je da nas pohađa Bog koji nas krijepi i hrani svojim tijelom. Koji sipa božansku svoju riječ među nas da bi božanska riječ urodila plodom u tvome i mome životu. I zato ne smijemo ostati gluhi na posijanu riječ, nego dozvoliti da padne na plodno tlo i da urodi rodom“, istaknuo je te dodao da je potrebno „dozvoliti Gospodinu da nam se približi i da nas dotakne“.

Propovjednik je zatim govorio o tome što Đavao danas radi čovjeku. „Đavao nam šapće da nema smisla u životu, da nema smisla boriti se, da su nekad neka vremena bila bolja nego što su danas“, rekao je i pojasnio da Đavao želi čovjeka zadržati zarobljenoga u prošlosti. „Bog nas želi osloboditi, ojačati za jednu drugu stvar, a to je da pogledamo sadašnji trenutak i prilike u kojima živimo i da kažemo da mi živimo jedno posebno vrijeme u kome se Bog po nama može proslaviti i želi se proslaviti jer smo određeni za boj, za bitku, za rat. Kaže blaženi Alojzije da jao onima koji su određeni za borbu, a ništa ne čine. Jao njima! A mi smo, draga braćo i sestre, osigurani svim potrebnim sredstvima da se možemo boriti“, naglasio je vlč. Ocvirk dodavši da je Božja riječ sigurnost, snaga i obrana u naviještanju evanđelja.

„I zato se nemojmo bojati, draga braćo i sestre, staviti se na raspolaganje Božje riječi, bilo to zgodno ili nezgodno. I nemojmo samo govoriti riječima, nego i djelima potvrđujmo riječ“, potaknuo je nazočne istaknuvši da se evanđelje u prvom redu propovijeda vjerodostojnošću i postojanošću života. „I zato, ne bojmo se, draga braćo i sestre, biti svjedoci. Okupljeni smo danas oko jednog takvog svjedoka – blaženog Alojzija Stepinca – svjedoka istine i neustrašivog branitelja vjere, onoga koji se nije ustezao propovijedati istinu, koji se nije bojao stati pred različite ljude – od običnih ljudi kojima je propovijedao do različitih svjetovnih, crkvenih i drugih poglavara. I svima je dolazio s jasnom istinom o Isusu Kristu, o Crkvi, o Božjoj snazi, o njegovom milosrđu i o snazi otkupiteljske ljubavi Isusa Krista“, rekao je propovjednik.

Dodao je da je bl. Alojzije to mogao upravo snagom Isusa Krista koju je pronalazio u Božjoj riječi, molitvi i sakramentima. „Evo vam primjera kako živjeti! Štovati svece ne znači samo doći na sveta mjesta povezana sa životom svetaca kojima se molimo, nego štovati svece u prvom redu znači nasljedovati njihov život: kako su oni živjeli, kako su oni vjerovali, kako su se oni odnosili i prema bližnjima, a i prema neprijateljima. Jer nikoga nisu kleli. Nikoga nisu mrzili, nego dapače, po nalogu Isusa Krista molili su za neprijatelje, blagoslivljali su one koji ih proklinju, molili su za sve ljude i to im je davalo mir unatoč različitim nevoljama i vanjskim okolnostima. To im je davalo mir, odnosno Isus im je davao mir. I želimo li imati mir u svome srcu, budimo s Isusom“, istaknuo je vlč. Ocvirk.

Potom je podsjetio da se toga dana slavi Dan života. „Danas želimo svoje molitve i svoju pozornost usmjeriti na poštivanje svakog časa ljudskoga života: od začeća pa do prirodne smrti. Želimo razmišljati o tome kako je Bog jedini gospodar čovjekova života i kako Bog određuje kada život počinje i kada život završava. No, poštivati život ne znači samo zauzimati se za poštivanje začetog života i za poštivanje trenutka smrti, nego kad govorimo o životu, trebamo govoriti o svim sastavnicama života“, naglasio je potaknuvši nazočne na promišljanje o obitelji. „Obitelji su, draga braćo i sestre, mjesta u kojima, ne samo da nastaje život, nego se podržava i odgaja život“, poručio je te upozorio na opasnosti nevjerodostojnoga i čvrstoga odgoja, ali i potaknuo roditelje da budu hrabri u govoru svojoj djeci o Bogu.

Propovjednik je potom podsjetio na pismo nadbiskupa Stepinca liječnicima u kojemu govori da je „žalosna činjenica da je pobačaj uzeo toliki mah u našoj domovini. Takav mah da već zadobiva privid pravoga samoubojstva čitavoga naroda“, istaknuo je te ustvrdio da je to zlo danas „uznapredovalo“ i u katoličkim obiteljima. „To je zlo današnjeg vremena. I o tome treba govoriti i protiv toga se treba boriti“, naglasio je i podsjetio da Katekizam Katoličke Crkve poučava da je ubojstvo nerođenog djeteta koje se ne može braniti u nebo vapijući grijeh, grijeh koji viče za Božjom odmazdom.

Zapitao se zašto toliko zla i ovome svijetu i odmah ustvrdio: „Jer se mi neprestano okrećemo zlu. I danas kad nas Božja riječ želi ozdraviti kao što je Isus ozdravio Šimunovu punicu, dozvolimo se ozdraviti od toga zla, dozvolimo se ozdraviti od svakog pogleda na ovaj svijet u kome želimo samo vlastito zadovoljstvo i ne znamo, ne želimo ili ne možemo izići iz sebe da bismo drugima služili i da bismo drugima donosili evanđelje. A blaženi Alojzije Stepinac, koji je sam neprestano živio evanđelje, neka nam u tome pomogne i neka bude zagovornik naše hrvatske domovine, naroda kojega je neizmjerno volio i zbog kojega je završio kako je završio – zbog ljubavi i vjernosti prema hrvatskom narodu“, rekao je vlč. Ocvirk te zaključio homiliju potaknuvši prisutne da unose evanđelje u sve pore društva.

Na kraju euharistijskoga slavlja, vlč. Vučak zahvalio je svim hodočasnicima i svećenicima s kojima su došli, a nakon mise zajedništvo je nastavljeno uz okrjepu.