Kristovo rođenje - razdjelnica vremena na prije i poslije

Dragi vjernici
Danas na Božić, navršava se 7 mjeseci otkako je Sveti Otac uspostavio Gospićko-senjsku biskupiju, a pred pet mjeseci, 25. srpnja preuzeo sam upravu nove biskupije. Prvi put dobivate božičnu čestitku od gospićko-senjskog biskupa. Na biskupijskom grbu nalazi se glagoljsko slovo š, što znači da je biskupija utemeljena u jubilejskoj 2000. godini. Jubilejsku godinu otvorili smo prošloga Božića u senjskoj katedrali, a zaključit ćemo je u Gospiću i Senju, jer nam je dobri Bog uz ostale milosti ove jubilejske godine udijelio i tu da ponovno imamo biskupsko sjedište s druge strane Velebita, u Lici. I tako s novom biskupijom ulazimo u treće tisućljeće.
Božić je dan kada se svi članovi obitelji osjećaju međusobno najbliži, makar i ne bili i prostorno blizu. Kao da nam neko posebno znanje daje sposobnost da upoznamo njihove radosti i nade, žalosti i tjeskobe. Želim da Gospodin zbliži i što čvršće poveže našu biskupijsku obitelj, vjernike naših župa iz svih pet dekanata: gospićkog, ogulinskog, otočkog, senjskog i slunjskog. Bliže ćemo biti jedni drugima ako i mi osjećamo potrebe svojih bližnjih. Marija i Josip bili su velikoj brizi jer je bilo došlo vrijeme da na svijet dođe njegov Spasitelj, a oni nisu imali krova nad glavom. Silazak Sina Božjega na Zemlju zbio se u krajnje siromašnim okolnostima. Nije zato Njegovo rođenje postalo manje važan događaj. Pače, taj događaj postat će razdjelnica vremena na prije i poslije, jer se i danas vrijeme broji na ono prije i ono poslije Krista. To znači da siromaštvo ne dokida prave veličine, pače ono je njihov najsnažniji izvor. No jasno je da se u svjetlu dolaska Sina Božjega očitovala duhovna bijeda i siromaštvo onovremenog svijeta koji nije imao osjećaja za potrebe i stradanja onih koji su u nevolji i potrebi.
U našoj biskupiji ima još dosta ljudi koji nakon ratnih stradanja još nemaju svoj krov, svoj stan, svoju kuću. Ima ih dosta koji su silom iseljeni iz svojih kuća i onih čije kuće još nisu useljive. Ovoga Božića ne želimo se zadovoljiti samo deklaracijom kako svatko ima pravo na svoj dom. Pokušajmo nešto učiniti! Naši svećenici osjećaju tu nevolju brojnih stanovnika Gospićko-senjske biskupije. Zato smo na skupštini održanoj 23. listopada zaključili nešto konkretno poduzeti. Među ostalim da ovogodišnja milostinja od ponoćke ide za naše beskućnike. Jednako tako i obiteljski dar koji se provodi kroz akciju «Adveniat» ići će u tu svrhu. Sigurno da se time neće sve probleme riješiti, ali nećemo zato odustati od nakane da naše današnje Marije i Josipi, Milani i Lucije i drugi, već prema tome kako se zovu, ne osjete da nas se ne tiče što nemaju sklonište na svom životnom putu. Već smo time mnogo učinili što smo im dali znak da s nama mogu računati. A mi ćemo posvjedočiti njima onu istu ljubav koju je prema svakom čovjeku, od betlehemske štalice do Kalvarije, pokazivao Isus Krist i koju pokazuje već 2000 godina preko onih koji su ga prihvatili kao svoj put, svoju istinu i svoj život.
Što više u ljudima ojača osjećaj za potrebnoga kraj njega, to je veća garancija da ovo čovječanstvo ima s čime ući u treće tisućljeće. Mi kršćani koji vjerujemo da je Sin Božji s neba sišao radi čovjeka i rodio se u štali radi grešnika, prvi smo pozvani da dademo tu garanciju svijetu preko svoga nasljedovanja Isusa koji je izabrao put siromašnih i potrebnih da bi nas obogatio svojom božanskom ljubavlju i milošću.
Radosne božične blagdane i blagoslovljenu novu godinu želi svima vama koji ste se došli u crkvi pokloniti Novorođenome, vama koji više to ne možete učiniti iako žarko želite, jer vam bolest ili nemoć to ne dopuštaju, svima vama koji ste u svome stanu i vama koji ga još tražite, svima vama do kojih dopre ova čestitka pa makar i ne dijelili s nama iste vjerske osjećaje. Prema svima se u tihoj svetoj božičnoj noći očitovalo čovjekoljublje Boga našega.
Biskup:
+Mile Bogović, v. r.
U Gospiću, na dan sv. Lucije 2000.