Na početku sve okupljene, a posebno gosta, pozdravio je biskup Košić, upoznavši ga s mučenikom poviješću ovoga kraja. „Naš kraj, ova i mlada i drevna biskupije nosili su križ našega naroda zajedno s Gospodinom, proživjeli smo mnoge osvajače i ratove, oplakivali svoje najbolje sinove i kćeri i izdržali smo na braniku kršćanske vjere i hrvatske domovine upravo zbog vjere u pobjedu Kristova Križa. Uvijek je ovaj narod bio vjeran Svetom Ocu papi i pape su znali cijeniti naše patnje, tako je naprimjer 1519. Papa Lav X. u pismu banu i biskupu Petru Berislaviću Hrvatsku nazvao Antemurale christianitatis upravo zbog naše pobjede nad osmanlijskim osvajačima kod Hrvatske Dubice 1514., a kada su 1593. Hrvati zajedno s Austrijancima i Slovencima u Sisku izvojevali veliku i slavnu pobjedu papa Klement VIII. pismeno je čestitao našem banu Tomi Bakaču.

Patnje nisu poštedjele ovaj narod ni u II. svjetskom ratu i u poraću, kada su od komunista najviše stradali. Simbol toga je naša župa Zrin koja je potpuno uništena, trećina stanovnika pobijena, mjesto spaljeno, crkve razorene… tek u najnovije vrijeme uspjeli smo vratiti spomen na tu veliku žrtvu gradnjom crkve u Zrinu koju je kardinal Bozanić blagoslovio prošle godine na današnji dan, a ja posvetio 30. lipnja o.g.  Velika stradanja podnio je naš narod od srpskih osvajača u nedavnom Domovinskom ratu 1991.-1995., od kojega se još nismo oporavili. Još imamo dvije razorene župne crkve – u Maloj Solini i Hrvatskoj Kostajnici – koje želimo obnoviti, no ta obnova sporo napreduje“. 

U nastavku biskup se spomenuo i bl. Alojzija Stepinca, podsjetivši kako je njegov spomenik na trgu ispred katedrale postavljen prije dvije godine uz proslavu 120. rođendana. „Uz njega je umjetnik Tomislav Kršnjavi prikazao dvoje djece koji predstavljaju kozaračku srpsku djecu koju je zbrinjavala u velikoj akciji spašavanja 1942. upravo Crkva na čelu s nadbiskupom Stepincem, premda srpsko-koministička propaganda i danas širi laži o ubijanju te djece. Mi kao Siščani ponosni smo na to humanitarno djelovanje koje su naši preci učinili u teškim ratnim uvjetima, a predvođeni upravo bl. Alojzijem. Vi ste u Ludbregu rekli da želite sve učiniti da se učvrste veze Crkve u Hrvatskoj sa Svetim Petrom naših dana. To ćete najbolje uspjeti ako Papa što prije proglasi Stepinca svetim jer ga narod tako već časti i njemu se utječe. Molimo Vas u tome nam pomozite“, poručio je biskup Košić. 

Na početku homilije nuncij Lingua rekao je kako je blagdan Uzvišenja sv. Križa nastao s ciljem da se istakne središnji značaj otajstva križa u teologiji i u kršćanskom životu. „S posebnim ganućem slavim s vama ovaj blagdan imajući pred očima sve muke i patnje, koje ste posebno za vrijeme Domovinskog rata prošli zajedno sa svojim biskupom, tada župnikom na ovim prostorima. Duboko sam svjestan da su mnoge rane, duboke i bolne, još uvijek otvorene. Podno Žumberka blaženi Alojzije Stepinac kroz dulje razdoblje svog života, nosio je svoj križ mučeništva hrabro i odvažno. Upravo njega nam je Crkva postavila kao učitelja vjernosti Kristu Raspetom u mučeništvu i progonstvima. Zato u našim križevima, koji su katkada vrlo teški tražimo njegov zagovor, da u svim svojim mukama svoje pouzdanje stavimo u Križ Krista Raspetoga s nadom i uvjerenjem da će na kraju On pobijediti“.

Nuncij je ustvrdio i kako križ koji slavimo, štujemo i uzvisujemo nije bilo koji križ. „To je Kristov Križ. Nikada to ne smijemo zaboraviti. Mi taj Križ uzvisujemo jer je bio mjesto pobjede života nad smrću. Uzvisivati križ, stoga, ne znači pomiriti se s boli, nego vjerovati da patnja ima smisla, čak i onda kada je ne razumijemo i kada se pitamo zašto pate nevini, osobito djeca. Sam Isus, nevin osuđen, prošao je tim putem, ali se nije zaustavio na križu, otišao je dalje, uskrsnuo je! Uzvisivati Kristov Križ znači potvrđivati našu nadu u pobjedu života nad smrću, Božje pravde nad ljudskom nepravdom, Božje ljubavi nad ljudskom mržnjom“, poručio je propovjednik te je u nastavku govorio o svojem osobnom iskustvom s Isusom Raspetim. 

Na kraju je nuncij Lingua istaknuo da je upravo na području današnje Sisačke biskupije Kalvarija bila desetljećima snažno prisutna. „Neka Gospodin nagradi sve naše pokojne, posebno one koji su umrli u ratu. Neka utješi sve one koji još uvijek nose teške rane zbog gubitka svojih najdražih. A sve nas neka Kristova Krv preobrazi i oslobodi svake mržnje i zloće. Ljubav Isusova Probodena Srca bila nam izvor nove snage da u svakoj boli i osobnom križu možemo susresti Njega kao svoga Spasitelja, koji nas nikada ne ostavlja i daje punu vrijednost svim našim patnjama, koje su u svojoj konačnici usmjerene prema Uskrsu“, zaključio je nadbiskup Lingua. 

Nakon popričesne molitve nunciju je na dolasku zahvalio katedralni župnik preč. Karača. Pjevanje je predvodio Katedralni zbor i Zbor koralista biskupije pod ravnanjem prof. Jelene Blašković i orguljašku pratnju vlč. Roberta Jakice i Katarine Madnić.  Slavlju je prethodila Molitva večernje na kojoj su uz kanonike Stolnog kaptola sv. Križa sudjelovali i nuncij Lingua i biskup Košić.  

Proslavi je prethodila trodnevna duhovna priprava koju su predvodili ovogodišnji mladomisnici Igor Borić, Ivan Ćorić i Tomislav Vojvodić.