Pozdravljajući mons. Bogovića uime okupljenih vjernika, župnik je najprije biskupu „stogodišnjaku” čestitao dva jubileja – 80 godina života i 20 godina biskupstva, koje je dan prije proslavio u Gospiću. Potom je uime krizmanika dobrodošlicu biskupu izrekla Anamarija Nikšić, a Matea Fajdetić mu je predala buket cvijeća. Zatim je župnik biskupu predstavio sedmero krizmanika – četvero iz Kompolja i tri iz Brloga, a onda je vjernicima objasnio značenje biskupskog gesla, dodavši također ga neki rijetko spominju, a možda ima onih koji ga čak zaborave.

Prenio je potom kako su na slavlju jubileja biskupa Bogovića u Gospiću svi govornici isticali njegove posebnosti, ali nitko se nije sjetio jedinstvene posebnosti biskupa Mile, a to je da biskup Bogović od svih biskupa u Hrvatskoj – a vjerojatno i među rijetkima u svijetu – jedini misu započinje svojim geslom. Ali ne samo to, naglasio je don Anđelko, nego i vjernici često u mnogim prigodama izgovaraju te riječi, kao što to isto čine i kršćani diljem svijeta! Zaželjevši biskupu da mu zajedništvo s vjernicima u Kompolju protekne u najvećoj radosti te da to slavlje svima, a posebno krizmanicima, donese obilje Božjega blagoslova, župnik ga je zamolio da euharistijsko slavlje započne svoji geslom.

Nakon riječi „U ime Oca i Sina i Duha Svetoga” te uobičajenoga pozdrava na početku misnoga slavlja, biskup Bogović je vjernike radosno pozdravio i kratko objasnio zašto je za svoje geslo uzeo upravo te riječi kojima svi predsjedatelji započinju misu.

U propovijedi, koja je u prvom redu bila upravljena krizmanicima, ali se – kako je biskup odmah na početku istaknuo – odnosi na sve vjernike, mons. Bogović podsjetio je na opću pojavu, o kojoj se govori ne samo kod nas nego i u drugim europskim zemljama, a to je da se „krizmanici nakon slavlja sakramenta potvrde razbježe od Crkve kao što su se apostoli razbježali od Isusa kada je bio optužen”. Želeći posvijestiti svima, a poglavito krizmanicima snagu i ulogu darova Duha Svetoga u životu kršćanina, biskup je u propovijedi opisao „tri izdanja sv. Petra” odnosno tri potpuno različita razdoblja njegova života, koja pokazuju kako je bio drukčiji nego u prethodnom, tj. kako se mijenjao do stupnja koji mu je Isus dao kao zadaću.

Prvo „izdanje” apostola Petra, pojasnio je mons. Bogović, bilo je njegovo junačenje na Posljednjoj večeri i izdaja. Nakon Isusova upozorenja kako će se nad njim svi sablazniti i razbježati, Petar mu je odgovorio: „Ako se i svi sablazne o tebe, ja se nikada neću!” Tada mu reče Isus: „Zaista, kažem ti, još ove noći, prije negoli se pijetao oglasi, triput ćeš me zatajiti!”, a Petar odgovori: „Bude li trebalo i umrijeti s tobom, ne, neću te zatajiti” (v. Mt 26,31-35). Poslije je, znademo, Isusa zatajio čak i pred jednom sluškinjom.

To se dogodilo zato što pouzdavao u samoga sebe, istaknuo je biskup, i nastavio: „Drugo ‘izdanje’ apostola Petra dogodilo se nakon što je Isus uskrsnuo odnosno nakon njegova iskustva da je Isus doista živ. To iskustvo ga je tako promijenilo da je zapravo postao drugi čovjek, u njemu je raslo uvjerenje da je istina sve ono što je Isus govorio i činio te da tu istinu oni trebaju svjedočiti. Ipak, apostoli se i nakon Isusova uzašašća još drže zajedno, ‘jednodušno postojani u molitvi sa ženama, i Marijom, majkom Isusovom’, okupljaju se redovito u ‘gornjoj sobi’ i čekaju ‘snagu odozgor’ koju im je Isus obećao, kako je zapisao sv. Luka na početku Djela apostolskih.”

Nakon toga, upravo na dan Pedesetnice, nastavio je propovjednik, dogodilo se Petrovo treće „izdanje” – „i on i ostali apostoli primili su snagu Duha Svetoga, tako su tom snagom bili zahvaćeni da se nisu bojali ni smrti. Petar je prvi hrabro istupio pred masu te otvoreno i hrabro rekao ljudima da je Bog uskrisio Isusa kojega su oni razapeli. Dakle, on koji se za svoj život prestrašio jedne sluškinje, sada nastupa bez imalo straha pred velikim mnoštvom i hrabro svjedoči za Isusa”, objasnio je biskup te istaknuo Petrovu spremnost da umre za Isusa, ali također njegovu poniznost, u kojoj se, kako kaže predaja, nije smatrao dostojnim da na križ bude razapet kao Isus pa je zatražio da ga razapnu s glavom prema dolje.

Biskup je propovijed zaključio poučnim riječima kako i ponašanje u životu krizmanika može imati sličnosti s „izdanjima” apostola Petra, a to su „prvo, pouzdavati se u sebe i oslanjati se samo na sebe, drugo, vjerovati da je Krist uskrsnuo, i treće, otvoriti se djelovanju Duha Svetoga u Crkvi” te je krizmanike potaknuo da ne ostanu na prvom izdanju sv. Petra, nego slijede primjer njegova života nakon Isusova uskrsnuća. Na kraju je mons. Bogović vjernike pozvao da mole na tu nakanu te je potaknuo roditelje i kumove da djeci u tome pomognu, a to će moći samo ako se i sami budu otvorili snazi Duha Svetoga i budu aktivni u svojoj župnoj zajednici.

Na kraju misnoga slavlja župnik Kaćunko biskupu Bogoviću zahvalio je na dolasku i poticajnim riječima propovijedi te je posebno pozdravio „domaćega sina” dr. Milana Šimunovića – koji je postao župnikov suradnik i, poglavito obiteljskim katehezama koje je sam osmislio, sudjeluje u pripremi kandidata za sakramente prve pričesti i krizme – kao i bogoslova Brunu Levakovića te vjeroučiteljicu Tinu Koščak, a potom je župljanka Sanja Nikšić pozdravila biskupa uime roditelja krizmanika. Na kraju je biskup izrazio radost zbog sudjelovanja u tome slavlju te je zahvalio i župniku za zauzetost i suradnju dok je on upravljao biskupijom. Nakon završnog blagoslova krizmanici su se fotografirali s biskupom i svećenicima, dok je narod koji je dupkom ispunio kompoljsku župnu crkvu Sv. Stjepana, zajedno sa zborom pjevao domaću uskrsnu pjesmu Veseli se o Marijo!