Tekst križnoga puta napisala je Daria Ljevar, djevojka s invaliditetom, koja je u invalidskim kolicima čitala jednu od postaja.

U homiliji nadahnutoj pročitanim evanđeoskim ulomkom (Iv 10,31-42) nadbiskup je poručio da se ne nabacujemo kamenjem jedni na druge, nego da pokušavamo razgovarati jedni s drugima, čuti jedni druge jer to je propovijed koja je najbolji odjek pročitanog evanđelja. „I oko nas se može čuti toliko nabacivanja kamenja jednih na druge. Vi ste svjedoci da je moguće umjesto kamenja imati lijepu riječ jedan za drugoga. Umjesto udaraca moguće je milovati. Hvala vam svima zbog toga.“ Osvrćući se na evanđeoski ulomak i optužbe koje su bile usmjerene prema Isusu, istaknuo je da je Krist napravio puno više od onoga za što su ga optuživali. „Optuživali su ga da se pravi Bogom, a on je učinio da se mi svi možemo osjećati kao ‘bogovi’, da se u licu svakoga od nas, a osobito onoga najpotrebnijeg, može vidjeti njegovo lice. Hvala vam dragi roditelji, nastavnici, vjeroučitelji i učitelji što prepoznajete lice Kristovo u licu vaše djece, u licima vaših prijatelja i poznanika, osobito u licima osoba s invaliditetom ili onima koji imaju neku drugu potrebu. Istovremeno vam hvala što njima pomažete i što oni u vašem licu mogu vidjeti Kristovo lice, što u vama koji ih ljubite mogu prepoznati Boga koji ih ljubi.“

Neka nam Gospodin pomogne da ovaj osjećaj međusobnog prepoznavanja Kristovog lica u licima drugoga prenesemo na druge dimenzije našega života i prenesemo ljubav kojom se međusobno ljubimo drugima kako bi i drugi, umjesto mržnje i kamenja, mogli živjeti šireći ljubav, zaključio je nadbiskup.

Događaj je organiziralo Povjerenstvo za osobe s invaliditetom Riječke nadbiskupije, s povjerenicima Klarom Labinac i Budislavom Vukasom kojima je nadbiskup na kraju uputio riječ zahvale za angažman u radu povjerenstva i u organizaciji ovog događaja. Uz nadbiskupa, misu su suslavili generalni vikar i rektor katedrale Mario Tomljanović i vikar za pastoral Mario Gerić.