Za molitvu je ove godine izabran križni put koji je priredio vlč. Tomislav Ivančić „Pođi za mnom –  Susret s Isusom Kristom u Križnom putu“. Prigodne tekstove meditacija kod četrnaest postaja čitali su kadeti Hrvatskog vojnog učilišta, polaznici Policijske akademije, i pripadnici OS BiH a molitve su izgovarali vojni biskupi.

Po završetku pobožnosti, prigodni nagovor uputio je nadbiskup Vukšić. „Draga braćo i sestre, pobožnost križnog puta nosi sa sobom pobožnost solidarnosti s Isusom Kristom Gospodinom u vrlo teškim i tužnim časovima njegova života. S druge strane ova pobožnost nosi i napast da ju obavljamo samo kao sjećanje. Ona jest sjećanje… ali na sjećanju treba graditi aktualizaciju i posuvremenjenje.“ Nadbiskup je također istaknuo drugu napast, a to je da u Isusovom križnome putu vidimo samo patnju i trpljenje, a ne i Isusovu vjernost i poslušnost Božjoj volji.

Nadbiskup Vukšić je u nastavku nagovora govorio o dva velika križa ljudskoga života. Prvi križ je samo ljudsko tijelo. Tijelo, samo po sebi unosi mnoge križeve u ljudski život koji je zbog tijela ograničen potrebama, patnjom i bolima. Drugi križ ljudskog života je vrijeme, napose križ isteka našeg životnog vijeka. Odgovor na ta dva velika problema, ta dva križa pronalazimo u Isusovom životu, u njegovu križnom putu, u njegovoj smrti i uskrsnuću. Nadbiskup je na kraju nagovora potaknuo vjernike da ponavljaju s apostolom Pavlom riječi koje nam mogu dati snagu u nošenju: „Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem“ (Rim 8, 38-39).

Poslije pobožnosti križnoga puta hodočasnici su se ponovno uputili prema Svetištu gdje je zapaljena zavjetna svijeća. Zavjetnu svijeću zapalilo je zapovjednik hodočašća brigadni general Željko Ljubas, i potom je upućena molitva Mariji Kraljici Hrvata.