Krjeposti svetog Josipa – put svetosti u redovništvu

Svakoj je osobi potrebna trajna formacija kako nam život ne bi bio hladan, nego kako bi trajno gorio i one s kojima živimo mogli grijati Božjom ljubavi koja djeluje kroz nas. Trajna redovnička, kršćanska formacija uvijek je kristocentrična, a sv. Josip nas uči kako staviti Isusa u središte našega života i kako Krist može djelovati u nama i po nama, rekao je mons. Radoš.  Ako Isusa stavimo u centar, tada će naš život svijetliti i biti će svjetlo na našem putu i putu drugima. Redovnici i redovnice trebaju biti znak toga svijeta, rekao je varaždinski biskup.

U nastavku je podsjetio na 8. prosinca 2020., kada je na svetkovinu Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije papa Franjo proglasio Godinu sv. Josipa, a u povodu 150. obljetnice  proglašenja sv. Josipa zaštitnikom Katoličke Crkve.

Sv. Josip zaštitnik je mnogih redova i družbi. Pomoćnik je i zaštitnik Nazaretske obitelji, ali i svake obitelji. On je onaj koji nas uči kako graditi obitelj. Papa Pio XII. proglasio ga je 1955. zaštitnikom radnika, njihovim uzorom, a sa željom da se Crkva približi radnicima. Sveti papa Ivan Pavao II. toga sveca je 1989. proglasio Otkupiteljevim Čuvarom jer je doista čuvao Mariju i Josipa i svojim služenjem sudjelovao u djelu Otkupljenja, poručio je mons. Radoš.

Govoreći o imenu „Josip“, koje na hebrejskom znači: „Neka Bog pridoda“, poručio je kako su Josipi u Bibliji časni ljudi čiji život je obilježen njihovim imenom. Kao primjere naveo je Josipa Egipatskog kojega su njegova braća nazvala sanjarem jer mu je Bog svoje poruke objavljivao pomoću snova, te Josipa Arimatejca koji je položio Isusa u svoj grob kako bi bio uz njegovu obitelj. Bog je Josipa, zaručnika Marijina koji sanja o svojoj obitelji, izabrao da bude čuvar Otkupiteljev. On je ostavio svoj životni san i Bogu prepustio da vodi njegov život čime je njegova uloga u povijesti spasenja paradoksalno važna, ali sporedna jer njegova usta ostaju zatvorena, odnosno kao da od Boga dobiva sporednu ulogu. Umjesto da postane biološki otac – on postaje Isusov poočim, pojasnio je mons. Radoš.

U nastavku je kazao kako je taj svetac zaštitnik umirućih i njemu se upućuju molitve za sretni prijelaz iz ovoga života u vječni život. Život sv. Josipa baca svjetlo na put zaručnika, na put redovnika i svećenika da idu putem svetosti. „Josip je zvijezda koja baca svjetlo na naš put koji nas vodi k Isusu. Josip nas uči kako staviti Krista u središte našega života i ako Krista doista stavimo u središte našega života tada će  i naš život svijetliti.“

Sveti Josip, zaručnik Blažene Djevice Marije, Isusov zaštitnik, hranitelj i zakonski otac, i sam je patrijarh, praotac, koji od Boga prima upute putem snova. Kao što je starozavjetnog Josipa, zbog njegove čestitosti  i bogobojaznosti Bog postavio da u godinama gladi od propasti spasi svoju obitelj, svoju braću, tako i sv. Josipa Bog stavlja za čuvara svojega doma: Svete obitelji i svoga Utjelovljenoga Sina u njoj, rekao je varaždinski biskup. Dodao je kako je Marijin zaručnik u svome životu ozbiljno računao s Bogom i bio iskren, istinoljubiv i pravedan. Po Josipovu rodoslovlju Isus je zakonski povezan s Davidovom kraljevskom lozom izabranoga Božjega naroda. Ne moramo u životu igrati važnu ulogu da bismo izvršili svoje poslanje, nego je važno ulogu dobro odigrati, istaknuo je predavač. Osim toga, sv. Josip uzor je zaručnicima, zaljubljenima, a on sam bio je spreman odreći se udobnosti života i biti uz Mariju i Isusa. To je uloga oca koji se brine i trpi da bi spasio Dijete. Uči ga radu i samostalnosti. Govoreći o sv. Josipu kao uzoru redovnicima, istaknuo je kako je on onaj koji je Bogu dao ruku, svoj život kako bi išao tamo kamo ga Bog šalje.

Mons. Radoš istaknuo je da sv. Josip ljubi, a ne posjeduje. On zna da Marija potpuno pripada Bogu koji je izvor ljubavi. Štiti Isusov i Marijin život, vodi Isusa u hram i poštuje njegovu samostalnost, ali u žalosti traži Isusa jer ga ljubi. Isus uz Josipa uči zanat i raste u zajedništvu i ljubavi svoje Obitelji. Josip je pravedan muž koji ne stavlja svoje pravo ispred Božjega prava. Oslanja se na Onoga koji za njega ima svoj plan. Što Bogu damo to nam ostaje – to ostaje neprolazno. Onaj koji više ljubi ima veće poslanje, zaključio je biskup Radoš.