Glavni grad Libanona, Bejrut, udaljen je oko stotinu kilometara od Damaska, glavnoga grada Sirije, te približno jednako od sjevernog Izraela. Već i ta činjenica govori o kontekstu i važnosti ove druge etape Papina putovanja.

Dok je u Turskoj naglasak bio na ekumenizmu i međureligijskom dijalogu, u Bejrutu je središnja tema mir, izražen u geslu posjeta: „Blago mirotvorcima“.

Libanon se suočava s jednom od najtežih gospodarskih kriza u modernoj povijesti, s izrazito visokom inflacijom i dramatičnom devalvacijom nacionalne valute. Osnovne usluge teško funkcioniraju: sve su češći prekidi u opskrbi električnom energijom te nestašice lijekova i goriva. Uz to su prisutni duboko ukorijenjena korupcija i činjenica da se u zemlji nalazi oko dva milijuna izbjeglica, među njima Sirijaca i Palestinaca — gotovo trećina ukupnog stanovništva — što dodatno pojačava društvene napetosti.

U odsutnosti učinkovite državne uprave, vjerske institucije, osobito one povezane s Katoličkom Crkvom, imaju presudnu ulogu u pružanju pomoći stanovništvu.

Bejrutski domaćin pape Lava XIV., Njegova Blaženost kardinal Béchara Boutros Raï, maronitski patrijarh, ovako je komentirao Papin dolazak:

„Sveti Otac donosi sa sobom duhovnu i moralnu snagu; ne dolazi praznih ruku, nego pun duhovnih i moralnih darova. Njegov je posjet osobni poziv svakome od nas Libanonaca – poziv na promjenu, na okretanje nove stranice, stranice mira i nade. Ne smijemo živjeti kao da se ništa nije dogodilo. Papa dođe, obave se ceremonije, uputi se dobrodošlica, on ode, a sve ostane kao prije. Ne. Nadamo se da će Libanonci promisliti i uvidjeti vrijednost ovoga posjeta, jer Sveti Otac dobro zna da Libanon prolazi kroz iznimno kritično razdoblje“.

Libanonski demokratski sustav i vjerski pluralizam razlikuju ovu zemlju od svih drugih država Bliskoga istoka. Stoga su prvi događaji na Papinu rasporedu posvećeni državnim institucijama: svečani doček u zračnoj luci, zatim susret s predsjednikom Republike Josephom Aounom, koji prema Ustavu uvijek mora biti maronitski kršćanin.

Uslijedio je susret s predsjednikom parlamenta, Nabihom Berrijem, a potom i s premijerom Nawafom Salamom.

Time je Papa susreo predstavnike triju ključnih stupova libanonskoga konfesionalnog sustava: maronitskog, šijitskog i sunitskog.

Završni događaj, uz susrete s državnim vlastima, bio je susret s predstavnicima civilnog društva i diplomatskog zbora, tijekom kojega je papa Lav XIV. održao svoj prvi službeni govor na libanonskom tlu.