Libanon je jedno od glavnih središta trgovine ljudima na Bliskom istoku. Žrtve su većinom žene i djeca iz Azije i Afrike, no među njima ima i žena iz istočnoeuropskih zemalja. Poznati su primjeri žena iz zemalja poput Šri Lanke, Filipina ili Etiopije koje su u Libanon ušle s regularnom dozvolom, a kasnije su postale žrtve prisilnoga rada. Žrtve se, ukoliko su žene, uglavnom iskorištava za kućanski rad u ropskim uvjetima ili za prisilnu prostituciju, dok se maloljetnike iskorištava kao radnike u metalurškom, građevinskom ili poljoprivrednom sektoru, no nerijetko i oni završavaju u prisilnoj prostituciji.

Libanonski Caritas otvorio je šest centara za pomoć žrtvama trgovine ljudima, a u radu im pomažu libanonska Vlada i veleposlanstva zemalja iz kojih žrtve potječu. O. Paul Karam, predsjednik Libanonskog Caritasa, koji više od sedam godina pruža potporu sirijskim izbjeglicama te u suradnji s drugim katoličkim humanitarnim organizacijama pomaže žrtvama modernoga ropstva, prošlih je dana sudjelovao na međunarodnoj konferenciji o trgovini ljudima održanoj u Rimu. Za agenciju Asia News komentirao je da Caritasovi centri u Libanonu skrbe o žrtvama trgovine ljudima, spolnog zlostavljanja i ropstva te nude psihološku i materijalnu potporu, s ciljem moralne, kulturne i profesionalne izgradnje. Štićenike se također potiče na povratak, u sigurnim uvjetima, u zemlju podrijetla.

Za nas je važno da ljudi mogu povratiti puno povjerenje i autonomiju, rekao je o. Karam te dodao da će u sljedeća dva mjeseca, uz šest već aktivnih centara, otvoriti još jedan za oporavak napuštene djece koja žive na ulici i žrtve su kriminalnih skupina koje ih iskorištavaju za dječji rad, ili su žrtve spolnog zlostavljanja. U ovom trenutku u spomenutim se Caritasovim centrima u Libanonu nalazi oko 250 ljudi. Za najmlađe je pokrenut projekt školovanja, u sklopu kojega se počinje od poduke iz arapskoga jezika kao temelja i prvoga koraka prema integraciji, prenosi Vatican News.