Kao najvažnije obilježje Međugorja on je istaknuo snagu milosti, jer „Međugorje nije neka impozantna struktura koja oduševljava svojom veličinom. To je jedna jednostavna župa. Snaga milosti koja se osjeti ovdje, snaga Božje riječi koja se ovdje naviješta, čini nas svjedocima mnogih radikalnih obraćenja koja se ovdje događaju. Međugorje je postalo ispovjedaonica svijeta“.

Urednik fra Vladimir Vidović u uvodniku podsjeća kako je „listopad u kršćanskoj pučkoj pobožnosti prozvan od davnina marijanskim mjesecom. I zato je poseban. Nasljedujući Mariju idemo sigurnim putem prema Isusu Kristu. Marija je uzor vjere koji treba prihvatiti, ne u smislu nekog kopiranja, nego u nasljedovanju njena uspona u vjeri“.

Mladen Milić komentar mjeseca naslovio je „Dati novo lice svojoj domovini – 20 godina poslije“ uz 20. obljetnicu pohoda pape Ivana Pavla II. Marijan Križić u svojoj kolumni „Izvrnute vrijednosti i zastrašivanja“ analizira stanje u Europi, te se posebno osvrće na političare demokršćanske provinijencije.

Kao uzor u ovome broju pred čitatelje se stavlja bl. Chiara Badano.

Antunovske stranice donose svjedočanstvo hodočasnice u Padovu, iz kojeg se može iščitati kako sv. Antun može biti i kardiolog. Tu je i kratka crtica o povezanosti sv. Antuna i Gospe.

Uz Dan učitelja promišlja Nikola Kuzmičić, a čitatelje kroz Kolbeovu školu i u ovom broju vodi fra Ljudevit Maračić. Fra Ivan Karlić piše o „Odnosu javne i privatne objave u Crkvi“.

Margareta Jozinović predstavlja „Marijanski zavjet za Domovinu“, a Ivan Dragičević retke posvećuje sv. papi Ivanu Pavlu II. koji je za papu izabran prije 40 godina, 16. listopada.

Fra Josip Blažević predstavlja „neobično franjevačko bratstvo“ u kojem su zastupljeni franjevci svih triju obedijencija opservanti, kapucini i konventualci.

Pedagoginja Mara Čović ovomjesečnu rubriku naslovila je „Moje dijete i ja“ te je posebno istaknula zlatno pravilo za gradnju odnosa koje je sažeti filozofski koncept, poznat iz predkršćanskog vremena, kojim se u nekoj zajednici pokušavaju urediti odnosi: „Učini drugima ono što bi želio da oni učine tebi“. Čović je pojasnila kako se pravila mijenjaju u različitim kulturama i religijama, ali bit ostaje ista. Kojih se mi pravila držimo i da li živimo po njima? Dobro bi bilo djecu učiti da paze na sebe, na druge i da čuvaju materijalna dobra.