Duhovne vježbe predvodio je župnik Župe Presvetog Srca Isusovog na Voštarnici u Zadru fra Bojan Rizvan. Program vježbi sastojao se od svakodnevne zajedničke molitve Časoslova, slavljenja mise i šest razmatranja tematski vezanih za prvih nekoliko poglavlja Evanđelja po Ivanu te je završio slavljem spomendana Mučeništva svetog Ivana Krstitelja.

Kroz tri dana intenzivnih razmatranja, sudionici duhovnih vježbi poticani su na promišljanje o važnosti autentičnog življenja identiteta svećenika kao čovjeka kojem su „ruke čiste i srce nedužno: duša mu se ne predaje ispraznosti, i ne kune se varavo” (Psalam 24). Sagledavali su mogućnosti rasta u strpljivosti s Bogom i ljudima te potrebu ustrajnog provođenja evanđeoske pravde, milosrđa i vjernosti. Voditelj vježbi potom im je nastojao posvijestiti važnost kreposti poslušnosti i poniznosti svećenika kao onoga koji nije Krist, „već je pozvan da se umanjuje dok On raste, budan za prolaske Kristove u našoj svakodnevici i njegove pozive da dođemo i vidimo gdje On stanuje“(Iv 1;2;3). Polaznici duhovnih vježbi imali su prilike razmatrati važnost prijateljstva, posebice među svećenicima, po uzoru na starozavjetne spise (Sir 6, 5-18) i Krista kao prijatelja Lazaru i apostolima te kao onoga koji polaže život za prijatelje (Iv 11;15) i daje novu perspektivu stvarnosti.

Drugog dana duhovnih vježbi sudionicima se pridružio i splitsko-makarski nadbiskup Zdenko Križić, koji je pred nekoliko tjedana i pozvao mlađe svećenike na vježbe primijetivši tada „koliko nam je važno svake godine nekoliko dana povući se iz svojih svagdašnjih briga, umora, obveza i rastresenosti te biti s Gospodinom da se duhovno okrijepimo i nađemo svjetlo, snagu i mir svojoj duši. Tako učvršćeni u Kristovoj ljubavi i zajedništvu, duhovno ojačani i okrijepljeni, možemo biti poslani da novim poletom i zauzetošću vršimo službe koje su nam povjerene“, zaključio je tada u svom pozivu mlađim svećenicima nadbiskup Križić.

Prema Zakoniku kanonskog prava, svećenici su na osobit način obvezni nastojati oko svetosti kao oni koji su posvećeni Bogu i kao djelitelji Božjih otajstava u službi narodu. Da bi mogli težiti k tome savršenstvu dužni su posvetiti se i duhovnoj sabranosti, prema propisima krajevnog prava. Duhovne vježbe ključan su vid takvog posvećivanja i sabiranja u životu svećenika.