Službena stranica Svjetskog susreta obitelji donosi životopis supružnika Beltrame Quattrocchi.

Luigi Beltrame rođen je 12. siječnja 1880. godine u talijanskom gradu Cataniji. Prve godine života proveo je s roditeljima i trojicom braće. Godine 1889. odlazi živjeti s ujakom Luigijem i ujnom Stefanijom Quattrocchi, koji nisu imali djece te su posvojili Luigija. S njima se odselio u Rim, gdje je 1902. završio studij pravnih znanosti.

U Vječnom Gradu Luigi je upoznao Mariju Corsini, rođenu u Firenci 24. lipnja 1884. Zaručili su se na početku 1905. i, nakon 8 mjeseci, 25. studenoga, vjenčani su u bazilici Svete Marije Velike.

Sljedeće godine rođen je prvi sin, Filippo. Godine 1908. rođena je Stefania, zvana Fanny, a 1909. rođen je Cesare. Radost dolaska još jednoga djeteta 1913. ubrzo se pretvara u zabrinutost. Liječnici su predložili Mariji da prekine trudnoću zbog velikih zdravstvenih problema koji predstavljaju opasnost kako za život majke, tako i za život djeteta. No, dvoje supružnika, oduvijek vođeni velikom vjerom, odlučili su povjeriti se Gospodinu. Tako je 6. travnja rođena savršeno zdrava Enrichetta.

Tijekom Prvoga svjetskog rata supružnici Beltrame Quattrocchi se potpuno daju služenju ranjenima i obiteljima koje su u teškoćama. Nakon sukoba njihovo zalaganje se nastavlja. Od 1917. su franjevci trećoredci, ali djeluju također u Talijanskoj izviđačkoj udruzi, zajedno s Enrichettom nose nosila s bolesnicima za Talijansku nacionalnu uniju za prijevoz bolesnika u Lurd i međunarodna svetišta (UNITALSI), osnivaju oratorij u području Rima Esquilino. Dok razvija uspješnu karijeru kao državni odvjetnik, Luigi nalazi vremena za suradnju u stvaranju Agencije Orbis, za djelovanje u Pokretu kršćanskog preporoda i u Pokretu za bolji svijet. Maria piše knjige i djeluje kao katehistica, nacionalna je savjetnica Katoličke akcije te organizira tečajeve pripreme za brak, koji su apsolutna novost u tom vremenu.

Djeca su rasla u vjeri prenesenoj od roditelja. Filippo je postao benediktinski redovnik imena Tarcisio. Fanny ulazi u Samostan sestara benediktinki od Presvetoga Sakramenta u Milanu i uzima ime s. Cecilia. Cesare je postao trapist i uzeo je ime Paolino. Enrichetta je pomagala roditeljima sve do kraja te je svoj život provela u molitvi i služenju.

Luigi i Maria sudjelovali su svakodnevno na misi. Uz ostale obveze, započeli su i djelovanje obiteljskog pastorala u Rimu sa susretima i pratnjom za zaručnike i supružnike. Materijalno podupiru mlade u financijskim poteškoćama koji se odlučuju za svećenički ili redovnički poziv. Njihova je kuća mjesto susreta brojnih istaknutih ličnosti iz katoličkog i političkog svijeta toga vremena, poput Agostina Gemellija, Armide Barelli i Luigija Sturza.

Luigi umire od srčanog udara 9. studenoga 1951. Maria živi još 14 godina, tijekom kojih nastavlja duhovni hod i služenje započeto sa suprugom. Umire 25. kolovoza 1965. pokraj uvijek prisutne kćerke Enrichette.

Luigi i Maria prvi su beatificirani bračni par, a blaženima ih je proglasio sv. papa Ivan Pavao II. 21. listopada 2001. godine u bazilici Sv. Petra u Vatikanu.