Oboje je izrađeno u radionici Depolo na Korčuli i dar je hrvatske obitelji iz Švicarske.

To je najveća i najsveobuhvatnija obnova te crkve u stoljeće i pol, nakon što ju je 8. rujna 1879. posvetio zadarski nadbiskup Dujam Maupas. Nadbiskup je na početku mise blagoslovio vodu te njome poškropio zidove crkve i vjernike.

Obnova te crkve „nije plod rada jednoga čovjeka, nego je plod zajedništva, vjere i mnogih malih darova koji su se, sjedinjeni, pretvorili u djelo obnovljene crkve“, rekao je mons. Zgrablić. U obnovi je sudjelovala i Zadarska nadbiskupija, a nadbiskup je zahvalio svima koji su omogućili obnovu: „župljanima koji su svojim prilozima, radom, brigom i ljubavlju pokazali da tu crkvu doživljavaju kao svoju kuću“, Vladi Republike Hrvatske, Zadarskoj županiji, Općini Preko, dobročiniteljima i ljudima dobre volje iz Hrvatske i inozemstva koji su svojim darovima sudjelovali u obnovi.

Crkve nisu samo spomenici kulture, nego mjesta susreta živoga Boga i čovjeka, gdje gladno srce može pronaći kruh života, poručio je mons. Zgrablić, rekavši da snaga Crkve nije u bogatstvu, utjecaju i moći, nego u Kristu koji se daruje.

Razmatrajući naviješteno Evanđelje o čudu Isusova umnažanja kruha i riba, nadbiskup je rekao da je ono nagovještaj najvećega dara koji je Krist ostavio Crkvi – euharistije, u kojoj Krist hrani narod kruhom koji nije samo zemaljska hrana, nego kruh života vječnoga. U crkvi se ljudi susreću sa živim Kristom i pronalaze odgovor na glad koju zemaljski kruh ne može utažiti, rekao je nadbiskup te upozorio: „Postoji glad koja je mnogo dublja od gladi za hranom. To je glad za smislom, za ljubavlju, oproštenjem, istinom, za Bogom. Imamo mnogo više nego što su imali naši preci, ali smo usamljeniji, nesigurniji i manje radosni nego prije. Možemo imati puni stol, ali prazno srce. Možemo imati uspješnu karijeru i mnoštvo poznanstava, ali izgubiti mir i ne pronaći pravu ljubav.“

Kad je Isus nahranio mnoštvo, ljudi su ga željeli učiniti zemaljskim kraljem, očekujući Mesiju koji će riješiti njihove političke i materijalne probleme. „Ali Isus odbija takvu slavu. On ne želi kraljevstvo koje se gradi silom, moći ili nasiljem. Njegovo kraljevstvo pobjeđuje ljubavlju, osvaja služenjem i spašava darivanjem života“, rekao je mons. Zgrablić, dodavši da Božja čuda započinju ljubavlju: „Bog ne djeluje da bi pokazao moć, nego zato što ljubi. Njegova svemoć jest ljubav, njegova snaga milosrđe, a njegovo djelovanje izvire iz srca koje vidi svakoga čovjeka.“

Nadbiskup je istaknuo da i mi često razmišljamo poput Isusovih učenika koji su mislili da pet kruhova i dvije ribe nisu dovoljni da nahrane tisuće ljudi. I mi ponekad pomislimo da nemamo dovoljno vremena, sposobnosti, novca, znanja ili snage da bismo učinili nešto za Boga ili za župu. Pomislimo da je naš doprinos malen i da ne može ništa promijeniti, rekao je mons. Zgrablić.

„Ali Isus ne pita učenike koliko im nedostaje. On ih pita što imaju. Bog od nas ne traži ono što nemamo, nego ono što imamo. Pet kruhova bilo je malo u ljudskim očima da nahrani mnoštvo. Ali u Isusovim rukama postali su dovoljno veliki da nahrane tisuće ljudi“, istaknuo je nadbiskup.

U tom kontekstu rekao je da je i u obnovi crkve bio važan dar svakoga tko je dao koliko je mogao. „Kada su se spojili darovi Zadarske nadbiskupije, drugih institucija, župljana i dobročinitelja, nastalo je ono što pojedinac sam ne bi mogao ostvariti. Tako Bog djeluje – uvijek traži raspoloživo srce. Naše malo u Božjim rukama uvijek postaje veliko“, poručio je mons. Zgrablić.

Tijekom mise nadbiskup je krstio Mara, drugo dijete Josipa i Marine Florani, kao poruku da je obnova žive Crkve važnija od obnove zidova. Tako su se na misi susrela tri znaka Božje milosti: obnovljen prostor u kojem se okuplja zajednica, blagoslov oltara i ambona te rađanje novoga kršćanina koji u zajednici raste u vjeri. „To je podsjetnik da Crkva nije prije svega građevina od kamena, nego zajednica Božjega naroda koja se po naraštajima obnavlja vjerom, sakramentima i novim životima koje Bog neprestano daruje“, poručio je mons. Zgrablić.

Zamolio je da Gospodin obnovi naše zajedništvo i spremnost da mu donosimo svojih „pet kruhova i dvije ribe“: svoje vrijeme, sposobnosti, trpljenje, molitvu i ljubav, kako bi ih On pretvorio u blagoslov za cijelu zajednicu.

Župnik don Marko Dokoza predstavio je financijsko izvješće i zahvalio svima na doprinosu u obnovi. Ukupna vrijednost obnove iznosi 386 955 eura. Pomoć u obnovi prešla je granice župe jer su, uz Lukorance, velik doprinos dali i ljudi s otoka Ugljana, iz svih dijelova Zadarske nadbiskupije te vjernici i svećenici iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva.

Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova Europske unije doniralo je 184 000 eura, Zadarska nadbiskupija uložila je 100 000 eura, a župljani i prijatelji prikupili su 73 455 eura te, kroz vrijednost darovanih radova, pridonijeli s još 29 500 eura.

Vrijednost plaćenih radova iznosi 357 455 eura, a u vrijednost od 29 500 eura darovanih radova ubraja se i obnova te uređenje stare crkve sv. Lovre na groblju, koja je korištena tijekom obnove župne crkve. Glavni projektant Robert Alar darovao je projektnu dokumentaciju za obnovu. Obnovljeni su krov, podaskanje i žljebovi, ožbukani su zidovi, unutrašnjost crkve sanirana je i obojena te je postavljen novi razglas.

Među župljanima osobito se istaknula sakristanka Nives Marcelić, koja je požrtvovno pridonosila da se liturgijski život župe neometano odvija tijekom 14 mjeseci obnove. Nadbiskup je zahvalio župniku Dokozi na neumornom trudu i zauzimanju oko obnove crkve.

Među svećenicima koncelebrantima bili su i salezijanci iz Slovenije, predvođeni svojim provincijalom Peterom Kavučanom. U misnom slavlju sudjelovali su i predstavnici civilnih vlasti koji su financijski poduprli obnovu: župan Zadarske županije Josip Bilaver, gradonačelnik Zadra Šime Erlić i načelnik Općine Preko Jure Brižić, izvijestila je Zadarska nadbiskupija.