Na hodočašću su, uz prisustvo vrhovne poglavarice s. Kristine Rihar, provincijalne poglavarice slovenske provincije s. Andree Rihar i provincijalne poglavarice Hrvatske provincije s. Samuele Markanović, sudjelovale sestre iz obje provincije, sestre iz Ukrajine te sestre iz Benina, pa je tako bila predstavljena cijela Družba. Sudjelovalo je 39 sestara, koje su se sporazumijevale na četiri jezika, a voditelj puta bio je lazarist, o. Pavle Novak.

Kapela u ulici Rue du Back u Parizu jedno je od najvažnijih marijanskih hodočasničkih svetišta, a u njoj se nalazi tijelo svete Katarine Laboure, svete Lujze de Marillac i srce svetog Vinka.

U toj se kapelici 1830. dogodilo ukazanje Blažene Djevice Marije svetoj Katarini. Također u kući sestara Kćeri Kršćanske Ljubavi i u kapelici nekoliko je puta boravila Utemeljiteljica Družbe Marijinih sestara čudotvorne medaljice, majka Leopoldina Brandis. Dolazila je sa željom da zajednicu u Grazu pripoji Družbi Kćeri Kršćanske Ljubavi u Parizu.

Sestre su svakodnevno slavile misu ili u crkvi sv. Vinka ili u kapelici Blažene Djevice Marije. Istaknule su kako je poseban osjećaj hodočastiti kao zajednica, kao redovnička obitelj.

„Prepoznali smo da je ovdje naš izvor, naš duhovni dom. Molili smo, zahvaljivali i radovali se zajedno. I slušali smo što nama sada naši sveci žele reći, koji je poticaj za nas koje živimo u ovome vremenu. Najprije, tu je Majka Marija koja nas poziva: Dođite k ovome oltaru, ovdje će se dijeliti mnoge milosti. Mnoge milosti primiti će i oni koji medaljicu budu nosili o vratu. A onda je tu sveta Katarina čiji nam život toliko toga govori. Mariju je uzela za svoju majku i njegovala je svoj odnos sa Njom. U zajedništvu s Marijom bila je jaka izdržati sve, primiti velike milosti, ustrajati, a ostati tako jednostavna i skrivena. Sa lijeve strane oltara je tijelo svete Lujze. Govori nam, poziva nas i potiče. Njezin je život kao nevjerojatna filmska priča. Govori da po križu Bog ulazi u naš život. Bila je nezakonita kći, odrasla je u internatu, udala se i ostala udovica. Ali kada se susrela sa svetim Vinkom ona je otvorila svoje srce Bogu i on je po njoj učinio velika djela za siromahe. Srce svetoga Vinka je sa desne strane oltara. Sveti Vinko nam toliko toga govori i želi govoriti. Ljubio je Gospodina i prepoznao ga je u siromasima“, istaknula je s. Jelica Jukić, a prenosi Tiskovni ured Đakovačko-osječke nadbiskupije.