Suslavilo je oko 40 svećenika među kojima su bili i svećenici janjevačkog podrijetla jer je đakon Karadakić podrijetlom Janjevac čija obitelj živi u Kistanjama. Uz župljane Sukošana, na svečanost u Kistanje koje se naziva „novo Janjevo“ pristigli su Janjevci iz svih dijelova Hrvatske – od Dubrovnika do Zagreba, želeći podržati buduće svećenike u radosti zbog još jednog duhovnog zvanja janjevačkog podrijetla, Karadakića, koji trenutno obavlja službu tajnika zadarskog nadbiskupa Želimira Puljića.

Budući da je Karadakić diplomirao na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, bila je mogućnost i ponuda da se Mario zaredi za đakona u Rimu. „Ali, nadbiskup Puljić jako je želio da ređenje bude u Kistanjama. Nadbiskup je radost toga velikog čina, toga lijepog dara i milosti želio podijeliti sa svom braćom i sestrama i zajednicom u Kistanjama“, rekao je mons. Zgrablić u obraćanju zajednici Janjevaca u Kistanjama koji su poznati po velikom broju duhovnih zvanja.

Tom nizu najnovije se priključio i Karadakić. Događaj ređenja u njihovoj župi, koje je prvo održano u Kistanjama, dodatno je ohrabrenje podizanju njihovog života u Hrvatskoj gdje se većina stanovnika te najstarije hrvatske dijaspore 1990-ih trajno nastanila odlazeći s Kosova. „Zadarski prezbiterij, čiji ste članovi po đakonskom ređenju, prima vas s velikom radošću“, poručio je koadjutor Zgrablić Karadakiću i Protiću, prenijevši im pozdrave i molitvenu blizinu nadbiskupa Puljića te mostarsko-duvanjskog biskupa Petra Palića, njegovim janjevačkim sunarodnjacima u Kistanjama.

Bilo je predviđeno da đakonsko ređenje predvodi nadbiskup Puljić, no on je bio spriječen zbog zdravstvenih razloga pa je već pripremljenu propovijed nadbiskupa Puljića tijekom homilije pročitao koadjutor Zgrablić.  Sakrament Svetoga reda đakonata, prezbiterata i biskupstva u službi je kršćanske zajednice, poručio je mons. Puljić. „Svim sakramentima zajedničko je da ih je ustanovio sâm Gospodin Isus i da im je dao spasiteljski sadržaj. Đakonat je prvi stupanj sakramenta Svetoga reda. Očituje se u službama Riječi, oltara i ljubavi. To su tri velike i zahtjevne službe koje traže potpuno predanje“.

Celibat pomaže da se te službe mogu činiti nepodijeljena srca, a đakoni će razvijati duh molitve za Crkvu i cijeli svijet te bogoslužje časova. „Crkva kojoj poklanjaju svoj život i na raspolaganje stavljaju svoje darove i talente nije neka samoupravna zajednica niti demokratsko društvo u kojem se zakoni i propisi izglasavaju mehanizmom većine. Crkva je Božja zajednica vjernih Isusovih učenika koja je od Isusa primila unutarnji hijerarhijski ustroj s proglašenim ustavom na Gori blaženstava“, istaknuo je mons. Puljić. Zbog toga đakoni tijekom obreda svoje ruke stavljaju u biskupove ruke i tako na vidljiv način pokazuju da prihvaćaju red, disciplinu i ustroj Crkve.

„Tim činom đakoni usvajaju crkveno uređenje koje ne priznaje samoupravna ili demokratska načela ovoga svijeta, nego bez ikakvih uvjeta obećavaju poštovanje i poslušnost. Ne samo meni, nego i mojim nasljednicima. Ne samo za jedan dan, jednu godinu ili određeno vrijeme, nego do smrti. U poslušnosti i celibatu do kraja života. Otajstvo je to veliko, rekao bi sv. Pavao. Ali, to otajstvo, koliko god izgledalo slabašno i klimavo, snaga je Crkve. I ne oslanja se na naše ljudske slabosti, nego na zagovor neba i pomoć odozgor“, poručio je mons. Puljić. Zbog toga se tijekom ređenja moli pomoć i zagovor nebeske Crkve.

„Zbog utjecaja sekularizma i pretjeranog aktivizma, postoji opasnost da se zanemari duhovnost i molitva. Stoga Crkva, kao dobra majka i učiteljica, obvezuje i potiče ređenike neka ‘pobožno i vjerno slave Kristova otajstva’ u znaku poznatog tropleta ‘Vjeruj što razmatraš, druge poučavaj što vjeruješ i sam vrši ono što druge poučavaš’“, obredni poticaj koji se izriče i na đakonskom ređenju, rekao je mons. Puljić. Ohrabrivši ređenike da budu vjerni i odani službenici Crkve obdareni poniznošću, postojanošću, vjernošću i pouzdanjem u Boga, nadbiskup Puljić je poželio: „Obilovala u njima svaka vrsta kreposti te svjedočanstvom dobre savjesti ustrajali nepokolebivo uz Krista Gospodina“.

Nadbiskup Puljić podsjetio je da su Karadakić i Protić uz svoju molbu i Ispovijed vjere, pod prisegom izjavili i potpisali da bez prisile i straha, svjesno i slobodno žele primiti sveti red đakonata. Izjavili su da shvaćaju što je celibat i da će tu crkvenu disciplinu čuvati nepovrijeđenom do kraja života. Potpisali su i obvezu bezuvjetne poslušnosti zakonitoj crkvenoj vlasti. Ređenje je održano na spomendan bl. Serafina Kodića Glasnovića čije se moći nalaze i u župi Kistanje.   Bl. Serafin Kodić rođen je 1893. u Janjevu, a mučenički je umro 1947. u Leshu. Bl. Serafin i bl. Anton Muzić (Vrnavokolo, 1921. – Skadar, 1948.) su žrtve zločinačkog komunističkog režima u Albaniji. Njih dvojica s još 36 albanskih mučenika proglašeni su blaženima 5. studenoga 2016. u Skadru.

„Osobito je bilo dirljivo na toj ceremoniji gledati kardinala Ernesta Simonija, koji je tijekom 25 godina zatvora proživio strašnu torturu komunizma, a dva puta bio je osuđivan na smrt. On je na dan beatifikacije imao čast pronijeti katedralom svete relikvije svojih supatnika s kojima je u teškim danima progona Crkve pružio divno svjedočanstvo mučeništva. Papa ga je stoga imenovao kardinalom 19. studenog 2016.“, podsjetio je mons. Puljić, preporučivši đakone Marija i Mladena zagovoru blaženika Serafina i Antona.

Kada je pročitao propovijed nadbiskupa Puljića, mons. Zgrablić uputio je i osobnu pastirsku riječ podrške novim đakonima. Podsjetio je da je ove godine i sâm primio sveti red episkopata te je promišljao o daru Svetoga reda. Obredni čin toga sakramenta „nije samo lijepa molitva, nego svaki sakrament ima veliki učinak u našem životu. U trenutku kada zazivamo Duha Svetoga događa se čudo Božje ljubavi u kojem Duh Sveti pretvara obični kruh i obično vino u uskrslu stvarnost kruha i vina, da bismo se time mogli nahraniti i da bismo mi mogli više rasti u Kristu, da budemo što kaže sv. Pavao: ‘Ne živim više ja, nego Krist živi u meni’. Bog nas želi pobožanstveniti. Svaka euharistija čini čudo u našem životu ako je vjerom prihvaćamo“, rekao je mons. Zgrablić.

Crkva zaziva Duha Svetoga, Božje ugodnike i cijelo Nebo i na đakonskom ređenju, da Duh Sveti siđe na ređenike, „da se dogodi promjena vaše naravi, vašeg života. Da kroz taj sveti red postanete Isusove ruke, Isusovo srce, Isusove misli, za naše dobro i spasenje svijeta“, poručio je mons. Zgrablić. Koadjutor je pojasnio i navještaj evanđelja čija riječ „na prvi pogled izgleda malo nerazumljivo“. Naime, Isus kaže svojim učenicima: „Napravite sebi prijatelje od nepoštenog bogatstva, pa kad ga nestane, da vas prime u vječne šatore“.

„Zbunjujuće je kad nam Isus govori da napravimo sebi prijatelje od nepoštenog bogatstva. Pošteno je kada mi steknemo nešto našim trudom, radom, marom i to imamo. To je djelo naših ruku. Tako možemo poštenjem, uz veliko odricanje i trud, sagraditi kuću, kupiti prijevozno sredstvo. Nepošteno bogatstvo znači bogatstvo koje mi imamo, koje nosimo, a mi ga nismo stekli našim ljudskim sposobnostima. Stoga ispada kao da je nepošteno to što imamo, a nismo ga stekli našim trudom.

Toga bogatstva ima puno u našem životu. Naše najveće bogatstvo je život. Nepošteno bogatstvo koje smo mi primili je naš život. Gospodin nam ga je poklonio bez naše zasluge. Vjera je najveće blago koje nosimo u životu. To je nepošteno bogatstvo, jer to je Božji dar koji nam Gospodin besplatno daruje. To su tolike milosti koje primamo u život“, poručio je koadjutor Zgrablić, rekavši da se u tom kontekstu može promatrati i dar ređenja: „Đakonat je nepošteno bogatstvo koje vam Gospodin daruje iz svoje ljubavi“.

Ređenike je Bog pogledao prije nego oni njega, Bog je pozvao i izabrao njih prije nego oni njega. „Kada nestane bogatstvo koje smo primili od Boga, kad nestane ta služba, naša vjera, naš zemaljski život, da nas onda prime u vječni Božji šator. Kada spoznamo da veliki Božji darovi koje od Gospodina primamo nisu naši, da ih nismo primili po našoj dobroti i zaslugama, nego po neizmjernoj Božjoj dobroti, onda ta ljubav traži od nas da se njoj potpuno povjerimo i predamo, što želim i vama, dragi ređenici“, poručio je mons. Zgrablić đakonima.

Uime đakona, na kraju mise u govoru Karadakić je zahvalio Bogu za dar ređenja, zamolivši ga da im podari ustrajnost da dođu do svećeničkog ređenja. Zahvalio je nadbiskupima Puljiću i Zgrabliću kojemu je to prvo ređenje koje je podijelio u Zadarskoj nadbiskupiji otkad je posvećen za biskupa i imenovan zadarskim koadjutorom. Karadakić je zahvalio njihovim obiteljima na podršci, odgojiteljima u sjemeništu i bogosloviji i kolegama bogoslovima koji su velikom broju došli u Kistanje.

Zahvalio je i domaćinu, župniku Kistanja don Ivanu Perkoviću i redovnicama. S. Blaženka Delonga ravnala je zborom koji je predvodio pjevanje. Karadakić se prisjetio i mons. Nikole Dučkića, nekadašnjeg župnika Kistanja „koji se u Nebu sigurno raduje zbog prvog đakonskog ređenja u župi Kistanje“. Pozvao je puk na molitvu za duhovna zvanja i da Bog njima dvojici udijeli snage da do kraja života izvrše svoje svećeničko poslanje.

Mario Karadakić rođen je 15. rujna 1998. kao četvrto od petero djece Gašpara i Ljubice, rođ. Čolakić. Kršten je iste godine u rodnoj Župi Prikazanja BDM u Kistanjama. Nakon završene osnovne škole u Kistanjama, upisuje Klasičnu gimnaziju Ivana Pavla II. u Zadru kao sjemeništarac u Nadbiskupskom sjemeništu ‘Zmajević’. Nakon položene mature, kao bogoslov Zadarske nadbiskupije upisuje Filozofsko-teološki fakultet u Rijeci. Nakon dvije godine poslan je u Papinski zavod Germanicum i Hungaricum u Rimu, a studij nastavlja na Papinskom Sveučilištu Gregoriana gdje je i diplomirao 2022. godine.

Mladen Protić rođen je 28. prosinca 1981. kao treće dijete Nikole i Danice, rođ. Torbarina. Kršten je u rodnoj Župi sv. Kasijana u Sukošanu. Nakon završene osnovne škole u Sukošanu, upisuje Ekonomsko-birotehničku i trgovačku školu u Zadru, a potom Ekonomski fakultet u Rijeci, na kojemu je diplomirao 2006. godine. Nakon godina rada u struci, 2016. ulazi u novicijat Hrvatske dominikanske provincije, a od 2019. je bogoslov Zadarske nadbiskupije. Teološki studij završio je na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu gdje je diplomirao 2022. godine.