Povod ovoga skupa je 250. obljetnica ponovne uspostave kanoničkog kaptola u Đakovu. Ovaj znanstveni skup traži mjesto instituciji Stolnog kaptola stoga polazi od povijesnih datosti, teološko-pastoralnih promjena te današnjih traženja. Skup se održava u Dvorani biskupa Mandića u Središnjoj nadbiskupijskoj i fakultetskoj knjižnici, P. Preradovića 17.

Moderator Skupa dr. Ilija Dogan najavio je skup te riječ predao prof. dr. sc. Peri Aračiću, voditelju HAZU Đakovo.

Pozdravni govori

Dr. Aračić je podsjetio je na dokument kojim je carica Marija Terezija ustanovila Stolni kaptol prije 250 godina te je uveo sudionike u teme Skupa i njihovu opravdanost te mjesto Stolnoga kaptola pravno i crkveno. Od Skupa se očekuju, ne gotovi recepti već da se dublje počne razmišljati o Stolnom kaptolu. Izrekao je zahvalu nadbiskupu Hraniću i biskupu Ćuriću te nadbiskupu u miru Marinu Srakiću. A zatim je pozdravio dr. Ivicu Raguža, v. d. dekana KBF-a, prof. dr. sc. Rafka Valenčića  iz Ljubljane, dr. sc. Maria Tomljanovića iz Rijeke, prof. dr. sc. Josipa Balobana iz Zagreba, prof. dr. sc. Pavu Jurišića iz Sarajeva zatim domaće predavače dr. sc.  Ivicu Zubca, doc. dr. sc. Dragu Tukaru, prof. dr. sc. Vladimira Dugalića i doc. dr. sc. Zdenka Ilića i dr. sc. Iliju Dogana. Također je pozdravio i sve prisutne kanonike Stolnoga kaptola Đakovo te profesore i studente KBF-a.

U ime Đakovačko-osječke nadbiskupije skupu se obratio mons. Đuro Hranić. Pozdravio je sve sudionike i zahvalio na interesu za sudjelovanje na skupu. Posebno je zahvalio Zavodu HAZU u Đakovu i prof. Aračiću koji su iz povijesti izvukli datum osnutka Stolnoga kaptola i na taj način usmjerili pozornost na tu drevnu ustanovu kako bi Kaptol funkcionirao i na taj način pridonosio dobrobiti i životu nadbiskupije. Pozdravio je sve kanonike na čelu s velikim prepoštom biskupom Ivanom Ćurićem te sve profesore i predavače koje će pomoći sagledati i vrednovati ustanovu Kaptola.

U ime Prvostolnog kaptola Đakovačko-osječke nadbiskupije govorio je veliki prepošt biskup Ivan Ćurić, generalni vikar. Uz pozdrave i zahvale biskup Ćurić je, između ostaloga, rekao:  „današnji se smještaj Kaptola nalazi u stvarnosti crkvenoga preobražaja započeta obnovom Drugog vatikanskog koncila kada su u Crkvi oblikovane sasvim nove ustrojbene ustanove i službe… U najnovije vrijeme valja ulogu kaptola i njegovu vidljivost smjestiti i u danas snažno željenu sinodalnost Crkve, u kojoj se život Crkve gradi sve snažnije naglašavajući važnost i ulogu krsnoga poziva svih vjernika. Stoga se i oznake u crkvenim službama, osobito one tzv. dignitarne, koje također imaju određeni smisao, nastoje tako postaviti da sve više odgovaraju duhu zajedništva i jednostavnosti. Današnji je skup s jedne strane svečarski – u počast kaptolskom jubileju, ali je tematski  postavljen da dodatno osvijetli naš pogled na crkvenu ustanovu kaptola, s otvorenošću novim prilagodbama u našem današnjem vremenu.“

U ime KBF-a Đakovo skupu se obratio dr. Raguž. Zaželio je sudionicima skupa da u svojim predavanjima ukažu na sve ono što nije dobro i pokažu na ono što bi trebao biti smisao i Kaptola i kršćanske vjere.

Predavanja

Prvo predavanje, povijesnog dijela skupa, održao je dr. Pavo Jurišić, veliki prepošt vrhbosanskoga Kaptola. Govorio je o temi Nasljednici povijesne baštine drevnoga Kaptola Bosanske biskupije. Ne može se s točnošću odrediti nastanak Bosanke biskupije pa tako ni njezinog Kaptola, povijesni izvori su škrti i iz njih se da zaključiti da je morala nastati između 1060 i 1075. Uspostava Kaptola dogodila se kasnije, prema izvorima iz 1238./39. godine vidljivo je da postoji Kaptol u mjestu Brdo u Vrhbosanskoj župi. Preseljenjem u Đakovo Kaptol je izgubio svoju prvotnu misijsko-pastoralnu zadaću već se prilagodio novim okolnostima te je uspješno vršio djelatnost vjerodostojnoga mjesta ili mjesta pomirenja locus credibilis udovoljavajući potrebama za  pismenošću koje su već narasle počevši od 13. stoljeća. U početku je Kaptol odnosno biskup imenovao članove Kaptola a kasnije sam papa ili biskup s papinim dopuštenjem. Bosanski Kaptol je bio manji kaptol, imao je obvezu zajedničke molitve časova te su uz molitvu i službu Božju trebali stati na kraj nauci bosanskih krstjana koji su svojim jednostavnim bogoslužjem razorili katoličku liturgiju. Postojao je i zakon rezidencije po kojem se kanonici nisu smjeli udaljavati od mjesta Stolnoga kaptola. Kanonici su u kaptolskoj kancelariji prepisivali i  izdavali privatno-javne dokumente po nalogu kralja, kraljeva suca ili bana, plemića i običnih stranaka. Dakle Kaptol je uz bogoslužje obavljao i javnu djelatnost od 13. stoljeća sve do prodora Turaka o te krajeve. U tom razdoblju Kaptol je izdao stotine dokumenata, čuvao listine, sudske presude, darovnice, a članovi Kaptola bili su na raznim parnicama vjerodostojni svjedoci. Svi ti dokumenti kao i korespondencija s papom, kraljevima, velikašima svjedoči o razini njihove obrazovanosti i kulture. Najezdom Turaka počinje i propadanje Stolnoga kaptola. Zadnji biskup boravio je u Đakovu 1526./27. i poginuo ja na Mohačkom polju. Oko 1543. prestao je djelovati Stolni kaptol koji više nije mogao izvršavati zadaće koje mu je namijenio papa Grgur IX. prilikom njegova osnutka.

God. 1773. sjedinjenjem Bosanske i Srijemske biskupije nastaje nova stvarnost i osniva se samo jedan Kaptol u Đakovu. Novosonovanom Vrhobosanskom nadbiskupijom u Bosni za nadbiskupa Stadlera ponovno se osniva Kaptol i tada počinje povijest bosanskoga Kaptola za koji se ne može reći da je baštinik nekadašnjeg Kaptola osim u teritorijalnom smislu.

Zatim je govorio dr. Zubac, asistent na KBF-u o temi Uspostava Prvostolnog kaptola u Đakovu i njegova uloga kroz povijest. Na početku je javno zahvalio Tihoniji Zovko i Vlatku Dolančiću za pomoć kod građe za predavanje. Dr. Zubac je ustvrdio da o pojmu Bosanske crkve vlada mističnost i nedovoljna transparentnost, vrlo malo autora se bavilo tim pitanjem. Biskup Ponsa je iz Bosne prešao u Đakovo na darovani posjed i tu je osnovan Kaptol. Kaptol je bio vjerodostojna ustanova koja je vršila uz bogoslužje i javnu službu poput današnje gruntovnice ili javno-bilježničkog ureda na jednom području, biskupiji. Zadivljuje komunikacija koju je đakovački Kaptol imao sa svjetovnom vlašću. Stolni kaptol u Đakovu osnovan je dokumentom carice Marije Terezije 11. lipnja 1773. a zatim su geografski sjedinjene Đakovačka ili Bosanska i Srijemska biskupija, mjesec dana nakon osnutka Kaptola. Biskupi Krtica, Madnić i Rafay sagradili su potrebne kurije za kanonike u Đakovu. Ukinućem kmetstva 1848. godine i razvojem društva opala je uloga Kaptola jer su se počele razvijati državne institucije. Davanja i desetine su ukinute i Kaptol više nije imao izvora financiranja. Primarna zadaća Kaptola bila je liturgija i bogoslužje časova te konventualne mise u katedrali i briga o stolnoj crkvi. Kaptol ima osam kanonika. 18. lipnja 2008. godine uzdignućem Đakovačko ili Bosanske i Srijemske biskupije na razinu Đakovačko-osječke nadbiskupije Stolni kaptol preimenovan je u Prvostolni kaptol. Život i rad kaptola uređivan je statutima iz 1818., 1926. i 2004. godine.

Treće predavanje održao je dr. Drago Tukara o temi Arhiv Prvostolnoga kaptola u Đakovu.

Dr. Tukara je na početku ustvrdio da ono što se nalazi u Arhivu Kaptola može biti dobar motiv za daljnja istraživanja. Kaptol je priznanjem vjerodostojnosti morao čuvati sve te dokumente koje je izdavao. Snagom svoga postojanja imao je utjecaj na ekonomski i socijalni život, i bio je institucija koje je imala dostojanstvo u pravom smislu riječi, a sve to je vidljivo danas na policama Arhiva. Na njima se može pronaći ogromno blago proizašlo iz pera odgovornih i marnih članova Kaptola, korespondencija s biskupima i vjerničke potrebe uvjetovane ekonomsko socijalnim stanjem povećavale su obujam i metre i metre arhivske građe. 2008. godine građa je očišćena i preseljena u Arhiv Nadbiskupijske i fakultetske knjižnice. Budući da se radi o ogromnoj količini spisa i knjiga bit će potrebne godine da se sve to istraži. Arhiv Stolnoga kaptola sadrži arhivske knjige i arhivske spise, opis arhivskih spisa u pismohrani Nadbiskupskog ordinarijata, popis arhivskih knjiga i spisa Stolnoga kaptola koje se nalaze u kanonikovom stanu i sakristiji katedrale. Pregledom arhivske građe uočava se da je uloga Kaptola u životu mjesne Crkve bila značajna. Vrijednost arhiva je neprolazna a kolika je vrijednost ovoga arhiva za istraživanje crkvenog i društvenog života kroz ovo vrijeme od 250 godina tek će se morati istraživati.

I posljednje predavanje dopodnevnoga dijela održao je dr. Vladimir Dugalić na temu Pravne nedoumice i statuti Stolnoga kaptola u Đakovu. Stolni kaptol Bosanski ili Đakovački, Kaptol katedrale bosanske ili đakovačke i srijemske odnosno Stolni kaptol đakovački ili bosanski i srijemski a danas Prvostolni kaptol Đakovačko-osječke nadbiskupije obilježava 250. obljetnicu ponovnog ustanovljenja. Prva nedoumica je u imenu srijemski koje se dodaje mjesec dana prije sjedinjenja dviju biskupija. Srijemska biskupija uopće nema kaptola a Stolni kaptol katedrale u Đakovu postaje jedini kaptol sjedinjenih biskupija. Prema pravnom tumačenju trebala su biti osnovana dva kaptola: đakovački i srijemski. Srijemska biskupija tada nije imala biskupa, a biskup Krtica je nekoliko mjeseci prije sjedinjena već imenovan bosanskim ili đakovačkim i srijemskim biskupom. Jača Đakovačka ili Bosanka biskupija apsorbirala je Srijemsku i u realnosti postala jedna biskupija. Srijemska biskupija svedena je na naslovnu ravnopravnost. Tek za vrijeme biskupa Kosa Srijemska biskupija je dobila na važnosti. Biskup Krtica je imao 4 kanonika.

O Statutu iz 1818. dr. Dugalić je rekao da je sadržavao dekrete o liturgiji u Stolnoj crkvi, dekrete za časni Kaptol, općenito o obvezama Kaptola i o obdržavanju discipline kora. Prema tom prvom statutu bilo je 5 kanonika dignitaraca: veliki prepošt, lektor, kustos, kantor i arhiđakon koji su imali dvostruku nadarbinu i još tri kanonika magistra, ukupno 8. Statut iz 1926. usklađen je sa Zakonikom kanonskoga prava iz 1917. Kaptol i dalje ima 8 kanonika, s time da 6. kanonik postaje mali prepošt a 7. arhiprezbiter i samo 8. kanonik ostaje magistar. Uvodi se također služba dekana kanonika koji je zapravo bio ekonom Kaptola i upravljao materijalnim dobrima. Statut iz 2004. godine usklađen je ponovno s novim Zakonikom kanonskoga prava iz 1984. godine. Kaptol ima 8 kanonika, a novost je da se razdvaja služba velikog prepošta i dekana. Dekan saziva sjednice, otvara dopise itd., a veliki prepošt samo  zamjenjuje biskupa u odsutnosti, dijeli biskupu bolesničko pomazanje i vodi obrede ukopa. Prestanak kanonikata, kojega se kanonici ne drže, je da podnose zahvalu biskupu i prije navršenih 75 godina života. Nadbiskup Marin Srakić je 2010. izdao dekret u kojem se Stolni kaptol preimenuje u Prvostolni i dodaju mu se još 2 člana, odnosno dvije službe prezbitera i đakona te moli da se predstojnik i veliki prepošt ponovno spoje u jednu službu. Nadbiskup Hranić 2016. dopisom moli sada Prvostolni kaptol da se izradi  novi statut u skladu s promjenama. No tu su se ponovno pojavile neke prepreke i statut još nije dorađen.

U popodnevnom dijelu nastavljena su predavanja o pravnom segmentu Stolnoga kaptola.

Doc. dr. sc. Zdenko Ilić održao je predavanje na temu Kanonički kaptol u crkvenom zakonodavstvu. Na početku svog predavanja istaknuo je kako se pitanje oblika zajedništva prezbitera, đakona i biskupa postavljalo od samih početaka Crkve. Biskupije su bile oblikovane još u vrijeme Rimskog Carstva te su prezbiteri bili ti čija je zadaća bila pomagati biskupu po pitanju liturgije te su zajedno i živjeli s biskupom. Profesor Ilić istaknuo je u tom kontekstu pojam senatus episcopus. Nadalje, osvrnuo se na biskupa Euzebija koji je osnovao crkvena središta čiji je cilj bio evangelizirati pogane. Kako je vrijeme prolazilo, prezbiteri koji su živjeli s biskupom nazvani su kanonicima, a suživot prezbitera s biskupom Euzebije je zamislio kao monaški način života po pitanju zajedničke liturgije časova, suživota, zajedničkog objeda te zajedničko slavlje svečanih liturgijskih slavlja. Profesor Ilić je u svojem izlaganju naveo i dokument „Institutio canonicorum“ koji sadrži govori i o ženama kanonicima, odnosno kanonicama koje su živjele istim načinom života kao i kanonici. U 13. stoljeću došlo je do razdvajanja biskupa i kaptola jer je, primjerice, baština kaptola postala puno veća negoli je bila baština biskupa. Takvu situaciju razjedinjenosti pokušao je riješiti Tridentski sabor koji je pozvao kanonike na zajedničko moljenje časova te slavlje euharistije s biskupom, ali taj poziv nije našao prevelikog odjeka. Isto tako, profesor Ilić rekao je kako Codex iz 1917. godine nastoji spasiti ono što se može spasiti, a to su utjecaj i ugled kaptola. Zakonik iz 1983. godine, pak, uklanja neke službe kanonika, kao što je, primjerice, po pitanju vremena sede vacante, odnosno vremena upražnjene biskupske stolice.

U zaključnom dijelu profesor Ilić rekao je kako je za vrijeme Drugog vatikanskog sabora u Crkvi postojala jedna struja koja je bila za ukidanje kaptola, no dekret „Christus Dominus“ zalaže se za reformu, a ne potpuno ukinuće. Također, iznesen je podatak da je na području hrvatske Biskupske konferencije služba kaptola svedena na svečanije slavljenje liturgije i obreda.

Uloga Kanoničkog kaptola u imenovanju biskupa bilo je predavanje dr. Ilije Dogana. Na početku svojeg izlaganja naglasio je kako su stolni kaptoli prožeti bogatom tradicijom. Članovi stolnog kaptola često obavljaju službu savjetnika u poslovima biskupije, ali i u imenovanju biskupa. U većinskom području Njemačke te djelomično u Švicarskoj i Austriji katedralni kaptol ima službu u biranju biskupa, zahvaljujući drevnim pravima i novim zakonima. Profesor Dogan istaknuo je činjenicu da je izbor biskupa pravo Crkve koje ona sama određuje, a regulacija tog prava pripada isključivo Svetoj Stolici. Trenutno, bilo kakvo povjeravanje službe ima tri faze – odabir osobe u sklopu kojega se gleda je li osoba prikladna, odabir naslova te preuzimanje službe. Odabir osobe sastoji se od dva dijela – sastavljanje popisa kandidata na razini partikularne Crkve bez utjecaja Svete Stolice te izbor osobe. Pri izboru biskupa, papin izaslanik, odnosno nuncij treba za savjet pitati neke iz zbora savjetnika i stolnog kaptola, a to pravo konzultiranja uključuje sve kaptole i pojedince jer se to savjetovanje provodi s pojedincima, a ne sa skupinama. Međutim, u prethodno navedene tri države stolni kaptoli imaju pravo izbora biskupa na temelju popisa od tri osobe.

Profesor Dogan istaknuo je i dva slučaja u kojima stolni kaptol ima najveći utjecaj, a to su biskupije Saint Gallen i Basel. U biskupiji Saint Gallen biskupa bira isključivo katedralni kaptol, ali taj biskup mora biti dijecezanski svećenik. Na samom kraju profesor Dogan naglasio je kako katedralni zbor pravom izbora doprinosi sinodalnosti Crkve.

Teološko-pastoralni vid korisnosti kanoničke službe u promjeni epohe bila je tema predavanja dr. sc. Maria Tomljanovića. Kao polazište za svoje izlaganje citirao je papu Franju koji smatra da ne živimo danas u epohi promjene, nego u promjeni epohe. Isto tako, profesor Tomljanović naveo je i profesora Tanjića koji kaže da se ne trebamo zanositi mišlju da Crkva na promjene epohe može odgovoriti na način na koji je do sada odgovarala. Nadalje, sinodalnost se sastoji u razlučivanju znakova vremena. Potrebno je promatrati iskustvo ovdje i sada, a sinodalnost znači dijeliti odgovornost za Crkvu. Blizina biskupa u odnosu na njegove svećenike proizlazi iz jednog Kristovog svećeništva te se iz tog razloga prezbiter može identificirati jedino u odnosu sa svojim biskupom. Svećenici su biskupima potrebni kao pomoć u širenju apostolskog svećeništva jer su biskupi nasljednici apostola kao učitelji vjere. Svećenici, pak, po ređenju sudjeluju u apostolskom poslanju, ali u vršenju svoje službe ovise o biskupima te oni tako zajedno služe dobru cijele Crkve, istaknuo je profesor Tomljanović. Papa Ivan Pavao II. govorio je kako između biskupa i svećenika mora biti prisutan duh suradnje i zajedništva. Međutim, problem suradnje ipak je prisutan te se po pitanju sukoba zahtijeva visoka razina duhovne i ljudske zrelosti. Nužno je postaviti pitanje koliko je svećenika zaista emocionalno zrelo. Nadalje, važna je trajna formacija kroz nasljedovanje Krista. Ključno je pitanje opravdanost kanoničke službe danas te koliko uistinu predviđene službe kanonika pastoralno opravdavaju službu kanonika. Primjerice, ako je kanonička služba oblik nagrade, što je sa svećenicima koji isto tako zaslužuju nagradu, ali ne mogu biti imenovani kanonicima.

U zaključnom dijelu, profesor Tomljanović rekao je kako u budućnosti ne trebamo zanemariti mogućnost ukidanja kanoničkog kaptola, ali ta odluka pripada Svetoj Stolici. Djelatnost kanonika treba se usmjeriti prema izvornim službama kanonika, a to je prije svega služba molitve. Kanonički kaptol ima zadaću da u budućnosti pastoralno i duhovno obogati biskupiju te mora imati sinodalnu zadaću, odnosno kako kroz iskustvo poučavati zajedništvu i crkvenosti, zaključio je profesor Tomljanović.

Na okruglom stolu izlagali su prof. dr. sc. Pero Aračić iz Đakova, prof. dr. sc. Josip Baloban iz Zagreba te prof. dr. Rafko Valenčić iz Ljubljane. Prof. Baloban iznio je podatak da se u novije vrijeme u Zagrebu broj kanonika i prebendara smanjuje. Od 1874. do 1916. godine u Zagrebu je bilo 14 svećenika na zagrebačkom Katoličkom bogoslovnom fakultetu, od kojih je osam bilo kanonika. Njihov doprinos ogledao se ponajprije u zagrebačkoj katedrali, nakon potresa vidljiv je u bogoslužnom prostoru. Redovite službe kanonici u Zagrebu dijele s prebendarima, a to su, primjerice, sv. Misa i obredi na svečanije dane te velike svetkovine, ispovijedanje prema rasporedu, osobito u vrijeme Božića i Uskrsa te podjeljivanje sakramenata u dekanatima i arhiđakonatima. Profesor Baloban istaknuo je kako ostaje vidjeti kakav će doprinos kanonika biti u budućnosti.

Profesor Aračić rekao je kako nam dokumenti govore da su kanonici kroz povijest činili mnoge velike stvari. Do 1985. godine stalni kaptol i župe su bile u procesu traganja za vjernicima, a taj suradnja kaptola i župnika je stalno prisutna. Isto tako, profesor Aračić naglasio je kako je postalo očito da je vrijeme za promjenu dekreta u njegovom sadržaju. Treba vidjeti bi li stolni kaptol trebao utjecati na župni pastoral. Stolni kaptol ima obvezu pomoći župniku kada župnik tu pomoć zatraži. Tu je najčešće riječ o ispovijedima. No, stolni kaptol to ne radi baš učestalo. Na kraju, je prof. Aračić istaknuo kako je nužno izraditi novi statut i pravilnik vezano uz stolne kaptole.