Mentalno zdravlje kao put izlaska iz životnih nevolja

U emisiji su gostovali psihijatar s Klinike za psihijatriju i psihološku medicinu KBC-a Zagreb prof. dr. Miro Jakovljević, duhovna asistentica iz Obiteljskog savjetovališta Caritasa Zagrebačke nadbiskupije dr. sc. Anita Dučkić Sertić i psihologinja Anita Kern Salopek iz Prve katoličke osnovne škole u Zagrebu.

Prof. dr. Miro Jakovljević naglasio je da je kriza mentalnog zdravlja u našem društvu evidentna, ali i da je ta kriza prilika za korak na bolje: “Živimo u teškim vremenima, ali moramo shvatiti da je čovjek biće vjere i da mi djelujemo u skladu s našim vjerovanjima, unatoč tome što je znanost iznimno važna. Prava vjera uvijek je povezana s mentalnim zdravljem. Narušeno mentalno zdravlje uvijek vodi u krivu vjeru, u krivu sliku o sebi, o svijetu, o Bogu i smislu života. Prava vjera uvijek podupire mentalno zdravlje, baš kao što je mentalno zdravlje povezano s pravom vjerom. Ovo je vrijeme velikih iskušenja za našu vjeru, počiva li na pravim temeljima ili ne.” Ponudio je i objašnjenje što je važno za mentalno zdravlje, a to su temelji empatije – ljubav, moć, sreća, sloboda, znanje, vjerovanje i vještine.

Dr. sc. Anita Dučkić Sertić je na pitanje primjenjuju li ljudi empatiju i može li nam ona pomoći da se vratimo u normalu odgovorila da može: “Prije svega, moramo poznavati sebe. Definitivno se pokazuje sve veća potreba za podrškom, razumijevanjem i suosjećanjem. Ljudi proživljavaju teške životne situacije, mentalno tlačenje i financijske poteškoće. Mi moramo revidirati svoj vrijednosni sustav da možemo razumjeti druge koji nam dolaze. Koliko imam empatije za članove svoje obitelji, toliko ću moći suosjećati s ljudima koji nam dolaze. Mnogi su zadovoljni našim radom, jer se možemo uživjeti u njihovu situaciju, iako ne nudimo gotova rješenja.”

Psihologinja Kern Salopek je, govoreći o utjecaju svega što se događa na našu djecu, naglasila da su, više od pandemije, na djecu utjecala dva snažna potresa. “Online nastava zbog epidemije ipak je, na određeni način, povezala obitelji i to nije bilo tako loše. Naravno, svima je draže bilo u školi, jer su ipak trebali – i trebaju i dalje – potporu vršnjaka i učitelja”, poručila je Kern Salopek.

Prof. dr. Jakovljević naglasio je da zdravlja nema bez mentalnog zdravlja, a temelj toga je suosjećajno društvo. “Obitelj živi od empatije. Zato je važan sklad u nama, u obiteljima, a sklada nema bez empatije i poštovanja. Inače se društvo temelji na sukobima”, upozorio je dr. Jakovljević, podsjećajući da postoji kognitivna, emocionalna i bihevioralna razina empatije. Na pitanje o razlozima vlastitog angažmana u promicanju empatijske civilizacije, prof. dr. Miro Jakovljević rekao je da je to oduvijek bilo u njemu i da su to prepoznali i inicijatori humanitarnog konvoja za Novu Bilu, koji je u tu hrvatsku enklavu u prosincu 1993. odveo humanitarnu pomoć.

Psihologinja Kern Salopek spomenula je da djeca svakako imaju predispoziciju za empatiju, ali i da se to nužno treba razvijati, od obitelji do škole i drugih ustanova. Dodala je da su u njihovoj školi česte radionice na tu temu, a osnovan je i školski Humanitarni tim te nastoje uključiti i djecu i roditelje.

Dr. sc. Dučkić Sertić zaključila je da previše zaštitnički odnos roditelja djeci ne čini dobro: “Svakako mogu razumjeti roditelja koji želi zaštititi svoje dijete. S druge strane, ako to dijete u nekoj svojoj razvojnoj fazi ne doživi nepravdu, kasnije će se puno teže nositi i s gorčinom i bijesom i ljutnjom. Ako se ne bude znalo s time nositi, dijete će postati vrlo hladno, okrenuto sebi i neće moći razviti empatiju za druge. Dijete trebamo pustiti u svijet i pratiti ga, ali mu dopustiti i neki pad, nepravdu ili pogrešku koja se dogodi. Patnja nam postaje utjehom, jer iz svake patnje izlazimo sve jači, snažniji i veći ukoliko se suočimo s tim. Ako djecu učimo da bježe od problema, nerijetko onda posegnu za drogama ili drugim praksama koje nisu dobre za njih. Moramo raditi na mentalnom zdravlju djece jer sve više mladih postaju psihijatrijski pacijenti.”

Prof. dr. Jakovljević zaključio je da u svakom djetetu treba prepoznavati potencijale za empatiju i svakako im pomoći da se ti potencijali razviju.