“Hrvatski Caritas je središnja nacionalna ustanova i služi kao koordinacijsko tijelo i servis primarnoj mreži biskupijskih Caritasa kojih ima 16, a tu je i Caritas Vojnoga ordinarijata. Redovito su biskupijski Caritasi osnivači različitih ustanova iz područja socijalne skrbi, ali i provode niz karitativnih programa surađujući sa župnim Caritasima, kojih u Hrvatskoj ima oko 1300, odnosno onoliko koliko ima župa”, istaknula je mr. Borko govoreći o ustroju Caritasa. Naglasila je da su mnogi biskupijski Caritasi stariji su od središnjeg Caritasa, a neki župni Caritasi rade opsegom i sadržajem ono što nadmašuje biskupijske Caritase. Najveći je Caritas Zagrebačke nadbiskupije i preteča je mnogih aktivnosti, dok nacionalni Caritas, kao član Caritasa Internationalis u Rimu, ima ulogu koordinacije projekata i aktivnosti.

Zamjenica ravnatelja HC mr. Suzana Borko

Odgovarajući na upit zašto se ne promoviraju dobri primjeri u javnosti zamjenica ravnatelja Hrvatskoga Caritasa rekla je da Crkva uvijek djeluje da pomaže čovjeku u potrebi i ne promovira ono što je njezino poslanje. No, kada se počne raditi katalog dobrih djela uvidjele bi se impresivne stvari, počevši od mreže velikog broja volontera, raznih projekata, a sve će to, kako je rekla, svoje mjesto dobiti na mrežnoj stranici Hrvatskoga Caritasa koja je u redizajnu i gdje će se moći vidjeti ono što rade biskupijski Caritasi koji nemaju svoju mrežnu stranicu.

Mr. Borko se osvrnula i na važnost e-caritasa. “Obzirom na raznolikost mreže projektom digitalizacije željelo se evidentirati sve što se radi, staviti naglasak usmjerenosti pomoći onima koji su u potrebi, i uz ostalo imati jedan godišnji pregled rada što se kroz crkveno djelovanje na području Caritasa vraća društvu”.

A, vraća se na brojne načine kroz redovite programe, ali i kroz odgovore na nove izazove na koje se nailazi, što potvrđuju biskupijski i župni Caritasi. Brozić je predstavio rad Caritasa Krčke biskupije, koja je jedna od manjih u Hrvatskoj s 41 župom i oko 40 tisuća stanovnika, te nastoji pronaći odgovore na problem povezanosti otoka. Biskupijski Caritas ima redovite programe pomoći u hrani, odjeći i obići, rabljenom namještaju i bijeloj tehnici. Tu je i posudionica ortopedskih pomagala, a kroz Fond sluge Božjega biskupa Antuna Mahnića stipendiraju se djeca slabijeg imovinskog stanja.

Robert Brozić, Caritasa Krčke biskupije

U pomoći ljudima u potrebi Brozić je posebno izdvojio dva projekta: “Četrnaest godina provodi se projekt ‘Kuća za odmor’ u Martinščici, gdje se u suradnji s Đakovačko-osječkom nadbiskupijom omogućuje ljetovanje ljudima iz Slavonije. U projekt je bilo uključeno više od 100 obitelji i tu se dobivaju posebna iskustva. Na krilima pozitivnih i lijepih iskustava ponudili smo i iznajmljivačima da mogu na isti način tijekom sezone pomoći nekome iz Slavonije”.

Nadalje je istaknuo da u biskupijskom Caritasu djeluje oko 30 volontera, a po župama se oko 150 volontera uključilo u karitativni rad u 2018. godini. “Zaista se uvijek rado odazivaju. Imamo 25 aktivnih župnih Caritasa i moram ih pohvaliti da su vrijedni, inovativni, rado se uključuju u razne akcije, organiziramo susrete s volonterima, godišnje edukativne radionice, nastojimo uložiti u naše voditelje pomažući im u stjecanju znanja i vještina u radu s korisnicima, tu su i duhovne obnove i brojne druge aktivnosti”, rekao je Brozić.

Milan Stjepanović, dekanatski i župni Caritas Ivankovo

Da je od neizmjerne važnosti rad baze – župnoga Caritasa pokazuje i primjer župe Ivankovo gdje je, od vremena Domovinskoga rata, zaživio kućni hospicij. Stjepanović je istaknuo da je projekt započeo samo za župu Ivankovo, jer su uvidjeli potrebu nabavke kreveta za bolesnike koji su bili na istrošenim kaučima i ležajima. “Prve krevete nismo imali čime prevesti pa smo ih gurali po cesti. Skupljali smo za župu, ali kada se dogodio višak počeli smo odgovarati i na pozive za pomoć u okolnim župama. Sve je više ljudi tražilo pomagala, a to je zahtjevalo povećanje broja volontera. Dugi niz godina djeluje od 15 do 20 ljudi, a sada imamo više od 600 korisnika kućnog hospicija”, rekao je Stjepanović.

U rad Caritasa uključio se i dobar dio branitelja, jer su se tu našli u svakodnevnom radu. Projekt kućnog hospicija je jedini projekt gdje su svi svećenici cijele nadbiskupije uključeni. Stjepanović je pojasnio da za dobivanje kreveta ili kolica ili kojeg drugog ortopedskog pomagala svećenici trebaju napisati preporuku, oni i obiđu bolesnika pa djeluju i na duhovnom planu.

“Ovdje govorimo o 15 tisuća besplatnih sati godišnje i volonteri prijeđu oko 3 tisuće kilometara mjesečno. Pomoć bolesnicima je velika žrtva jer volonteri znaju vući krevet od 200 do 250 kg stubištem na 4. kat, ali bolesnike smatramo prioritetnom zadaćom. Mi smo Crkva, Caritas je Crkva, a bolesnici su Isusove rane i mi smo dužni stavljati melem na te rane. Ako ih ne možemo izliječiti dužni smo ih ublažiti. Često zakoni nisu prilagođeni pomoći, ali ono što u ivankovačkoj župi volonteri čine to su izvanredna djela. Bog čini čuda, važno je srce otvoriti”, rekao je Stjepanović. Također je rekao da se Caritas ne bavi samo hospicijem nego je tu i projekt ‘Jedno dijete više’, gdje svako dijete rođeno u župi Ivankovo dobije jedan paket s 20 artikala. Uz to se pomaže i Cenacolu, a tu su i druge akcije.