„Mijenja li COVID-19 potrebe bolesnika?“

Klub studenata sestrinstva i Odjel za sestrinstvo HKS-a zajedno s Hrvatskim liječničkim društvom i Hrvatskim društvom medicinskih sestara i tehničara već više godina na poseban način slavi blagdan Gospe Lurdske i obilježava Svjetski dan bolesnika, ove godine i okruglim stolom „Mijenja li covid-19 potrebe bolesnika?“

Na okruglom stolu sudjelovali su rektor Hrvatskoga nacionalnog svetišta sv. Josipa u Karlovcu mons. Antun Sente, ml., koji je i sam prebolio covid 19; te specijalistica kardiologije koja radi u Klinici „Sveti Duh“, izvanredna profesorica na Hrvatskom katoličkom sveučilištu dr. sc. Jasna Čerkez Habek, koja je radila u covid-bolnici u Dubravi. Voditelj je bio student Josip Strčić, bacc.med.techn. Na početku skupa okupljene je pozdravio rektor HKS-a prof. dr. Željko Tanjić.

Dr. Čerkez Habek govorila je o svom iskustvu rada u covid-bolnici u koju je pretvorena Klinička bolnica Dubrava, u koju je bila raspodijeljena, kao i mnogi drugi zdravstveni djelatnici specifične struke, kada je jako povećan broj bolesnika koji trebaju intenzivno liječenje. Klinička bolnica Dubrava pretvorila je sve svoje odjele u intenzivne jedinice i respiracijske centre u kojima su bili i bolesnici koji su bili pozitivni, asimptomatski a imali su i neke druge bolesti, a zbog korone bilo ih je teško zbrinjavati u nekim drugim bolnicama. Tako su se našli u odjelima i s osobljem koje nisu poznavali, pa je to bilo iskustvo puno izazova.

Opisala je jedan svoj radni dan u covid-bolnici u Dubravi; smjene su po 12 sati, četiri sata intenzivno s pacijentima u zaštitnim odijelima, i zatim pomaganje kolegama i obavljanje svega što je povezano s tretmanom bolesnika. Istaknula je silni trud, entuzijazam i efikasnost zdravstvenih djelatnika, usredotočenost koja je bila vidljiva u primopredaji službe i bila posebno dojmljiva. U Dubravu je došlo medicinsko osoblje iz cijele zemlje koje je uspješno funkcioniralo u tako kratkom vremenu na tako improviziranim prostorima.

Opisala je zatim teškoće na koje su nalazili po povratku u bolnicu na Svetom Duhu koja nije covid-bolnica. Pa tako u primanju bolesnika koji imaju ozbiljne zdravstvene probleme a u trenutku kada ga se prima još se ne zna je li zaražen koronom, pa se primaju preko izolacijske jedinice koja je oformljena, i tek po negativnim nalazima prebacuju se u odgovarajuće odjele i sobe s drugim bolesnicima, što sve zahtijeva veliki organizacijski angažman. No, u svakom trenutku, a nerijetko i prilikom otpusta, pokaže se da je osoba covid pozitivna i ponovno kreću sve aktivnosti -i testiranja osoba s kojima je bio u kontaktu, izolacije i premještanje bolesnika. U međuvremenu je zaražen i dio osoblja, a pritisak bolesnika koji nisu pozitivni sve je veći. Dr. Čerkez Habek tako je zaključila da su izazovi bili veliki, mada drukčiji nego u covid-bolnici.

Upozorila je da je do sada od covida 19 umrlo više od 5260 ljudi, što je jako veliki broj, ali jako je važno da se ne zanemare pacijenti koji nisu zarazni, oni srčanih i malignih bolesti, jer među njima je puno veći broj smrtnih slučajeva. Navela je primjer da je godine 2018. od kardiovaskularnih bolesti umrlo 23.000 ljudi. Tako da je bio veliki izazov zdravstvenom sustavu da se ni jedan pacijent ne zanemari.

Govorila je i o ulozi svećenika, istaknuvši da je izolacija veliki problem. Navela je da pacijenti koji čekaju operativni zahvat, možda u nekoj drugoj bolnici, nemaju covid ali su izolirani i po mjesec dana, tako da im je vrlo dragocjen kontakt sa svećenicima, kao osobama koja smije doći na odjel. Nikad u povijesti nije bila takva otuđenost bolesnika od svije primarne obitelji, napomenula je dr. Čerkez Habek i izrazila zahvalnost mons. Senteu i svim svećenicima koji pokušavaju pacijentima umanjiti tu izoliranost koju nije lako psihološki podnijeti, te to smatra nasušno potrebnim iskustvom.

Mons. Sente, koji je u rujnu prebolio Covid 19, govorio je o svom iskustvima s tom bolešću, koja je dosta dugo trajala, dva tjedna s visokom temperaturom i upalom pluća, te se duže oporavljao. Spomenuo je u šali kako je od te velike nemoći čak intenzivno počeo razmišljati da napiše oporuku, što svećenici uobičajeno moraju učiniti, a posebno su mu draga postala čitanja o Jobu.

Nije boravio u bolnici ali je u tri navrata išao na preglede i kontrole, a nakon tretmana covida krenulo se u rješavanje drugih zdravstvenih problema. Kada je bolest prebolio i znao da je imun tri do šest mjeseci, stavio se na raspolaganje za pomoć pacijentima. I danas ide na covid-odjel karlovačke bolnice i u zaštitnom odjelu pastoralno skrbi za pacijente i pokušava ih ohrabriti.

Osobito su ga se dojmile ispovijedi, zatim susret s protestantskim pastorom, te je rekao da je imao samo jedno negativno iskustvo. Pacijente najteže pogađa što nemaju fizičkog kontakta s obiteljima pa su iskustvo susreta s njime doživljavali pozitivno. Donosio je i hostije koje je željelo mnogo pacijenata primiti, no nosi manju količinu jer ono što se unosi u bolnicu ne smije se i iznijeti. U dobroj vjeri pomolio se i nad svakim bolesnikom koji je na respiratoru ili prima kisik, i ne mogu govoriti. Bolesnike je pokušavao usmjeriti da žrtvu, patnju koju prolaze, prikažu za članove svojih obitelji.

Mons. Sente istaknuo je i da su mu posebno bili zanimljivi susreti s medicinskim djelatnicima te želi u Karlovcu ponovno oživjeti djelovanje Hrvatskoga liječničkoga društva i Hrvatskoga društva medicinskih sestara i tehničara. Rektor Josipova nacionalnoga svetišta u Godini sv. Josipa govorio je i o sve intenzivnijim aktivnostima u svetištu, istaknuvši i ozdravljenja po zagovoru sv. Josipa.

Dr. Čerkez Habek na kraju je komentirala one koji negiraju koronavirus i time i sav trud zdravstvenih djelatnika koji skrbe o oboljelima. Svi su danas dovoljno informirani o koronavirusu, i smatra bespredmetnim raspravljati s onima koji ga niječu. Najvažnije je svojim primjerom pokazati kako se treba ponašati i ne dovesti u opasnosti bližnje i druge. Dakle, „časno raditi svoj posao s maksimalnom koncentracijom i pažnjom te strpljivo dočekati poboljšanje stanja“. Dr. Čerkez Habek na kraju je u odgovoru na temu „Mijenja li COVID-19 potrebe bolesnika?“ istaknula da sadašnji bolesnici zahtijevaju otvoreni, prilagodljivi zdravstveni sustav koji može komunicirati s njima možda na neki novi način, nekim novim platformama, možda ne fizičkim dolaskom u ordinaciju, ali da su dostupni, da su dostupne informacije, promptne dijagnostičke i metode i liječenja, dakle inovativni brzi prilagodljiv zdravstveni sustav koji može odgovoriti na današnje izazove. Pritom je važna i pomoć u nadvladavanju izazova distance i osamljenosti.

Mons. Sente osvrnuo se, pak, zaključno na „fake news“ o covidu, smatrajući da i svećenici mogu pomoći u pročišćavanju informacija. S druge strane, tu je važna i duhovna skrb; povijesno epidemije pokazuju veliko povjerenje u Boga, molitva snaži duh i tijelo i pridonosi izlječenju. Kao svećenik osjeća veliku odgovornost pridonijeti s duhovne strane što skorijem završetku pandemije.

Okrugli stol moglo se uživo pratiti na YouTube kanalu Hrvatskoga katoličkog sveučilišta https://www.youtube.com/user/HkatolickoS