'Mijolja' u Dabru – u znaku vjere, nade i ljubavi

U propovijedi je župnik Miličević istaknuo svu trojicu svetih arkanđela, kojima se imena spominju u Sv. pismu – Mihaela, Gabriela i Rafaela, te ih povezao s trima bogoslovnim krjepostima. “Narav anđela je takva da nas čuvaju, ali također da nam komuniciraju Božji život i blizinu. Oni su Božji glasnici. Neprestano uživaju Božju blizinu i baš zato što su tako blizu Bogu mogu biti također i vrlo blizu čovjeku”, posvijestio je mons. Miličević te dodao kako u današnjem sveopćem zaboravu na Boga, anđeli čovjeka vraćaju Bogu, dakle pomažu nam da ne zaboravima odakle smo došli i kamo idemo.

Sveti Mihael – Tko je kao Bog – u Svetom pismu spominje se u tri knjige: Danijelovoj, u Poslanici apostola Jude Tadeja i u Knjizi Otkrivenja. On je onaj koji je pobijedio Lucifera i odmetne anđele. I danas bije boj da se čovjekovo srce otvori vjeri, tj. da ne otvrdne. Zato se ovaj anđeo blisko povezuje s krjepošću VJERE koja nam je nužna za spasenje. On brani Božju stvar i sve izabranike Božje. Naša nas vjera brani, brani naše čovještvo u svim našim slabostima i nedostatcima. Dužnost je svakoga od nas da u svome srcu ali i u cjelokupnom društvu pravimo mjesto za Boga i njegove stvari, jer samo one istinski oplemenjuju čovjeka.

Arkanđela Gabriela odmah povezujemo s otajstvom Navještenja (Lk 1,26-38). On prosvjetljuje čovjeka i pomaže mu da ne klone na putu vjere, zato je ovaj anđeo usko vezan za krjepost NADE. Također nas potiče da i mi istu ulogu vršimo u društvu: pobuđujemo nadu, ne samo puki optimizam, nego živu nadu u Boga i njegovu djelotvornu milost.

Sveti Rafael – Božji lijek – predstavljen je u Bibliji u knjizi o Tobiji, i to kao anđeo kojem je povjerena zadaća liječenja. Svi smo mi taj ranjeni čovjek, imamo potrebu za ozdravljenjem. Samo širenje Evanđelja već znači ozdraviti u sebi, jer čovjek iznad svega ima potrebu pronaći istinu i ljubav. Ovaj anđeo usko je vezan uz krjepost LJUBAVI. Ta nas krjepost uči da se trajno vježbamo u dobroti i strpljivosti, jer bez tih dviju kreposti nema ni prave ljubavi.

“Rafael je ozdravio slijepoga Tobiju. Ozdravljajući njegove oči povratio mi je i unutarnji vid vjere. Sjetimo se koliko je danas duhovno slijepih ljudi i ako im je potrebno povratiti vid vjere, to je onaj vid kojim se više i bolje vidi nego li samim tjelesnim očima. Svi znademo koliko nam danas prijeti sljepoća u odnosu prema Bogu. Kako je velika opasnost da pored svega što znamo i možemo učiniti s materijalnim stvarima, postanemo slijepi za Božje stvari. Liječiti sljepoću porukom vjere i svjedočenjem ljubavi zadaća je koja je povjerena svim kršćanima”, istaknuo je mons. Miličević.

Na kraju je posvijestio kako je “pravi sakrament liječenja sveta ispovijed, kojom dobivamo pomirenje s Bogom i bližnjima. A prava rana duše, zapravo, izvor svih ranjivosti je grijeh. Zato svi trebamo Božje oproštenje da možemo biti izliječeni”, naglasio je župnik Miličević te zaključio kako Isusove riječi “ostanite u mojoj ljubavi” (Iv 15,9) znače da ostanimo u prijateljstvu s njim, tako što ćemo ga staviti na prvo mjesto u svojemu zemaljskom životu, jer jedino tada možemo donijeti plodove koji ostaju za vječnost.

Koncelebrirao je mons. Tomislav Šporčić. Crkva je bila ispunjena vjernicima, koji na tradicionalno okupljanje toga dana dolaze odasvud u svoje rodno mjesto. Misno pjevanje vodio je bogoslov Kristijan Pajdaković.

Nakon misnoga slavlja kratko druženje je nastavljeno pred crkvom, a potom se preselilo u obiteljske domove stalnih žitelja Dabra, ili iseljenih koji povremeno dolaze u svoje obnovljene kuće, pa je tako obitelj Šebalj ugostila također svećenike i njihove suradnike.