Svečano misno slavlje u samostanskoj kapeli sv. Josipa predvodio je sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s kancelarom Jankom Lulićem, katedralnim župnikom Markom Karačom, župnikom Župe sv. Kvirina Robertom Jakicom i župnim vikarom katedralne župe Ivanom Sandrinom.

Na početku biskup je pozdravio sve okupljene te čestitao sestrama blagdan njihova zaštitnika rekavši kako je on bio ponizan i svet svećenik koji je posvetio svoj život brizi za najslabije.

U homiliji biskup je podsjetio i kako je sv. Vinko službovao u Parizu, gdje je vidio veliku potrebu silnih siromaha, beskućnika i izgubljene djece koja su se tamo nalazila. „Imao je veliko srce i to je nešto što njega karakterizira te možemo reći da je on simbol milosrđa Božjeg koje se očitovalo u njemu u to vrijeme pa sve do naših dana kada je tu ulogu preuzela sv. Majka Terezija. Od najranijih vremena bilo je tu i brojnih drugih poput svetog Martina koji je dijelio svoj plašt i tako na neki način bio onaj kojega su vjernici častili i promatrali da bi se i sami nadahnuli za djela ljubavi prema bližnjima, osobito prema potrebnima. Tako i sveti Franjo Asiški uzeo je siromaštvo kao temelj svog poziva da tako služi Bogu i da bude jednak onima koji su u potrebi. Vaš svetac zaštitnik, drage sestre, govorio je i pisao da je Isus zapravo došao kao siromah. Došao je bez ičega u Betlehem, nisu ga primili ni bogati, ni obični građani, nego je morao među pastire i među životinje, da se rodi u štali. Također, putovao je kada je počeo propovijedati i rekao je da Sin Čovječji nema ni što bi pod glavu stavio i gdje bi počinuo. Bio je zapravo oslonjen na pomoć bližnjih, nije imao neku svoju imovinu, niti mu je to bilo važno“, rekao je biskup, osvrnuvši se u nastavku i na pročitano Lukino evanđelje i prispodobu o milosrdnom Samarijancu.

Zapitavši se tko je moj bližnji biskup je odgovorio kako su svakako sv. Vinko i sveci Katoličke Crkve ljudi koji su imali osjećaja za druge i koji su pokazali da je svaki čovjek naš bližnji, a posebno onaj koji trpi, koji je bolestan, beskućnik ili gladan. Biskup je upozorio okupljene da ne budu širitelji civilizacije odbacivanja, kako to voli nazivati papa Franjo, da ne zatiskuju uši i ne zatvaraju oči pred potrebitima te je pozvao na molitvu upravo sv. Vinku. „Molimo ga da se on svojim zagovorom i svojim primjerom pobrine za vas, sestre, koje se ponosite što je on utemeljio vaš red i osnovao lazariste, ali i da se pobrine i za sve nas. Takav sveti čovjek bio je i naš dragi blaženi Alojzije Stepinac, čovjek koji je u najtežim trenucima povijesti pomagao svima. Upravo ovdje u Sisku zbrinuo je i brinuo se za izbjeglu djecu s Kozare, a o čemu danas simbolično svjedoči i njegov kip ispred katedrale s dvoje djece pokraj sebe. On je naše nadahnuće, a mi želimo slijediti to svjetlo i ono što je istina jer nam to pomaže da idemo Isusovim putem i da budemo nositelji ljubavi prema svakom čovjeku, osobito onom u potrebi“, zaključio je biskup.

Sestre milosrdnice sv. Vinka Paulskog djeluju u Sisku punih 98 godina. Danas zajednicu tvore četiri sestre koje djeluju kao: sakristanka i orguljašica u katedralnoj župi, vjeroučiteljica u gimnaziji i ravnateljica dječjeg vrtića u Selima.

FOTO Proslava sv. Vinka Paulskoga u samostanu sestara milosrdnica u Sisku