„Danas Crkva slavi Svetu obitelj. Zato da jednostavno pokaže da je obitelj dar Božji, da je Božji plan i da u životu ima Božju ulogu. Samo to kad bismo znali, onda bismo i svoje obitelji više cijenili, jer bismo znali da to nije nešto što mi stvaramo, makar smo mi akteri i sudionici te objave. Vidite, već u prvom čitanju gdje čitamo da je Abraham u poodmakloj dobi sa Sarom gledao svoju obitelj i kako nije imao potomstva, osjećao je da mu u toj obitelji nedostaje taj Božji blagoslov poroda. I onda, Bog je s njime imao poseban plan da pokaže svome izabranom narodu da ne potječe iz redovitoga potomstva nego iz potomstva koje daje Bog. I zato on dobiva sina Izaka kao znak Božje moći, a ne njegove. I on i Sara postali su nemoćni, ali Bog moćan daje mu sina Izaka po kojemu će se zvati, nakon toga, u potomstvu njegov narod, koji je uzet iz toga Izaka,“ rekao je na početku slavlja, između ostalog, don Stjepan.

Zatim je pojasnio misna čitanja koja govore o Abrahamovoj, a i Sarinoj vjeri Bogu koji im je obećao sina. Tako oni postaju vjernici, a ne samo ljudi. Slično se događa i s nama. Roditelji su pozvani da svojoj djeci primjerom prenesu osjećaje vjere kao veze s Bogom. Da vjera bude mjera njihovog ponašanja i njihovog života. Isto tako je naglasio da su muž, žena i dijete biološko trojstvo našega svijeta koje Bog daje, ne zato da se međusobno nadmeću, nego da zajedno po svojim ulogama otkriju što trebaju davati međusobno jedni drugima. „Otac daje sigurnost, majka daje svoju ljubav i nježnost, dijete daje radost budućnosti. I kad to gledamo onda vidimo da nam Sveta obitelj baš to pokazuje. Josip je cijeli za Mariju i Isusa, Marija je cijela za Josipa i Isusa, Isus je cijeli za Mariju i Josipa. I to je taj sklad Svete obitelji koji danas Crkva poziva da ga otkrijemo, da i u našim obiteljima bude bolje, da budemo jedni za druge, a ne jedni nad drugima. Zato, vidite i mi redovnici i redovnice kažemo za sebe moja ili naša redovnička obitelj, pa upravo da shvatimo to da smo tu jedni za druge,“ istaknuo je propovjednik.

U nastavku homilije rekao je da je potrebno u današnjem svijetu odgajati djecu s ljubavlju i čuvati obitelj od raznih izazova i ponuda svijeta koje ju ne izgrađuju. Zato Crkva žestoko brani svetinju obitelji, jer obitelj ima u sebi ono što ima Trojstvo u Nebu. Na kraju homilije poručio je okupljenima da zahvale dragom Bogu za katoličke obitelji, koliko god bile slabe i grešne i da se mole da im uvijek ostane u srcu ono za što ih je Bog stvorio.

Uz don Stjepana bilo je, kao gotovo svake nedjelje i blagdana, desetak ministranata i ministrantica, čitača i čitačica. Oni su revno posluživali i sudjelovali u slavlju euharistije. Pri kraju slavlja poklonili su se Novorođenomu kod jaslica, čestitali mu rođendan i preporučili mu svoje obitelji.

Pjevanje su predvodile sestre karmelićanke, čuvarice svetišta, pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić. Nakon mise ministranti i čitači su se susreli sa sestrama u govornici na zajedničkom druženju. Time su se još više međusobno upoznali i povezali, zanimali se za život sestara, zasvirali im i zapjevali, te se preporučili dalje u njihove molitve. Sveta obitelj tako je oko sebe okupila najmlađe članove obitelji kao znak Božjeg blagoslova, ljubavi i Božje prisutnosti među nama po djeci i mladima.